Došašće (lat. adventus = dolazak) ponovno nas podsjeća koliko smo prolazni.
Veliki ljudi svojim postojanjem obilježe svoje vrijeme. Tako je, čini mi se, fra Slavko Barbarić svojim rođenjem u Nebu, 24. 11. 2000. zauvijek obilježio mjesec studeni.
Za razliku od bogova antičkog ili istočnjačkog svijeta koji su i sami podložni dobrim i lošim osobinama ili hirovima, naš, judeo-kršćanski Bog jest apsolutno Dobro.
Postoji jedna izreka koja kaže: „Najbolji način za spriječiti zatvorenika da pobjegne iz svog zatvora je ta, da mu osiguraš da on uopće ne shvati da je u zatvoru!“
P. Marko Glogović bio je duhovna pratnja na hodočašću u Međugorje koje su sestre Majke Terezije organizirale krajem travnja za beskućnike koji koriste usluge njihova prenoćišta u Jukićevoj 24. u Zagrebu.
Svibanj je mjesec posvećen Mariji, Kraljici svete krunice, Isusovoj i našoj majci.
Nakon uskrsnuća, Isus tjelesno napušta apostole, uz obećanje kako će im poslati Duha Svetoga, snagu odozgor, branitelja, mudrost Božju. I apostoli, okupljeni oko Blažene Djevice Marije, mole i čekaju.
Korizma je vrijeme kad najčešće molimo pobožnost Križnog puta. Ovu pobožnost obično vrlo rijetko molimo tokom ostalog dijela godine. Kod nas u Hercegovini, još uvijek su korizmenim petcima na pobožnosti Križnog puta i svetoj misi, crkve dobrano pune vjernika. Priznajem i kako svaki put prije ove molitve u sebi osjećam otpor i puno kušnji da je zaobiđem.
U nepreglednosti neorganiziranog vremena čovjek se izgubi, ne znajući što bi sa sobom. Zato je uvijek dobro napraviti si neke smjernice, neki vremenski raspored. Tako započinje svako učenje disciplini, svaka dijeta, svaki trening… Napravi se program! I Bog je čovjeku napravio program.
U nekoliko božićnih poruka Gospa govori o milosnom vremenu.
Gospine poruke su uvijek poruke za sadašnji trenutak. Tako ona u svojoj zadnjoj poruci ističe kako je MIR blago za kojim žudi svako srce (usp. „…molite, postite i žrtve prikazujte za mir. Blago za kojim žudi svako srce.“)
U listopadu smo, mjesecu posvećenom Gospi i molitvi krunice.
Od 1934. svake se godine u prvu nedjelju iza Male Gospe slavi sveta Misa na Križevcu.
Neizmjerna je vrijednost svete Mise koja bi nam svaki dan trebala biti najvažnija.
Toga se dana u veljači u meni nešto slomilo. Jesam li bila tako sigurna u sebe? Svake se godine prisjećam toga poslijepodneva, mirisa bolnice, Sarinih suza…