On je počelo sveg reda, zakonitosti, sklada, mira, radosti, ljubavi, života… Njegov Duh i njegovo Kraljevstvo odraz su cijeloga Njegova bića. I čovjek je na početku bio dio tog Raja, a onda je popustivši napasti zgriješio, i u svom srcu otvorio jedna velika vrata za duhove zloga koji su počeli nadirati na zemlju i ovdje stvarati svoje zlo kraljevstvo nereda, kaosa, uništenja, nemira, mržnje i smrti…
Borba između ova dva kraljevstva traje, ali tek Kristovom smrću, čovjek se mogao početi suprotstavljati zlome i zatvarati vrata grijeha u svom srcu, jer je Isus na križu pobijedio, otkupio i popravio svu neposlušnost, sebičnost, izopačenost palog čovjekova tijela, a svojom krvlju platio i poništio cijenu prokletstva koju donosi grijeh. U žrtvi Isusovoj, u njegovo Ime, snagom Njegove krvi, čovjek sada ima vlast otjerati sile zla i opečatiti duhovne i materijalne prostore za Kraljevstvo nebesko.
I Gospa nas podsjeća na postojanje ove dvije duhovne stvarnosti dobra i zla, Boga i Sotone (usp. „Dobro i zlo se bore i žele prevladati u svijetu i srcima ljudi.“ poruka 25. 8. 2024.). Sotona je ostao strašno ljut i povrijeđen kada je svladan od Boga, morao zauvijek izaći iz Božjeg kraljevstva. Od tada čini sve što je u njegovoj moći kako bi ponovno osvojio raj i učinio ga svojim kraljevstvom smrti i uništenja te zasjeo na Božje prijestolje. U ovom duhovnom ratu (koji zapravo stoji u pozadini svih svjetskih zbivanja), čovjek je taj koji svojim obraćenjem, svetošću, molitvom i postom može zatvarati i zaustavljati planove zloga, a širiti Božje kraljevstvo. Zato Gospa od samih početaka svojih ukazanja poziva na obraćenje, na post i molitvu. Gospa, kao najveća pomoćnica svoga Sina, hrabri, odgaja i štiti Njegovu vojsku – ljude koji žele svim svojim srcem služiti Bogu, staviti Boga na prvo mjesto i poštovati Božje, prirodne zakone.
Gospa nam u zadnjoj poruci kaže da imamo povjerenje u Boga Stvoritelja (usp. „Vi budite ljudi nade i molitve i velikog povjerenja u Boga Stvoritelja kojemu je sve moguće.“ poruka 25. 8. 2024.) Bog je Stvoritelj koji je sve učinio iz ničega i u trenutku stvaranja načinio je ujedno i zakone prema kojima priroda i čovjek funkcioniraju.
Ako ih čovjek bude vršio, on će živjeti i širiti svoju vlast na zemlji (usp. Pnz 4, 1-2, 6-8). Samim time stvari se ne događaju stihijski, kaotično, već su uređene, imaju zakonitost i događaju se s određenom kauzalnošću. Ali čovjek ne vrši Božje zakone i zato nema blagoslova života (vidimo kako narodi Evrope izumiru, sve više ljudi je sterilno, sve više se iznenada umire). Za razliku od njega, priroda je postojana u poštivanju pravila. Zbog toga je u prirodi jasnija i primjetljivija Božja prisutnost, sklad, red i zakonitosti Kraljevstva nebeskog. Zbog toga Gospa ovdje u Međugorju često poziva da idemo u prirodu jer ćemo tamo lakše susresti Boga Stvoritelja.
Sotona koji je uspio srušiti čovjeka i namamiti ga da on sam sebe stavi na mjesto Boga i počinje mijenjati Božje zakone i izmišljati svoje, unio je i veliki nered i zakone smrti u svoj život: raspad obitelji, zamjena ili brisanje uloga muškarca i žene koji za posljedicu imaju tolike rodne disforije, poremećaje osobnosti, psihičke i mentalne probleme, porast nasilja, nasilna smrt nerođenih i starih osoba… Na velika vrata čovjek pušta demone smrti u ovaj svijet i time potpomaže širenju kraljevstva sotone.
Posebno veliki okultni oltari Sotone preko kojega ulaze demoni smrti u svijet su abortusi: namjerno ubijanje nevinih u utrobama majki koje su stvorene da bi davale život. Nije slučajno da svi ljevičarski kandidati za najveće političke funkcije kao svoj zaštitni znak postavljaju upravo omogućavanje pobačaja.
Tako npr. Kamala Harris kandidatkinja za predsjednicu SAD-a podupire pobačaj do trenutka rođenja i nakon rođenja ako dijete ima neki zdravstveni problem, a u svojoj kampanji dok drži govor, ispred dvorane parkiran je autobus u kojem se ženama omogućuje slobodni pobačaj. Mise zloga, za kulturu zloga.
S druge strane, najveća vrata na koja u svijet ulazi snaga dobra, života, ljubavi i žrtve jest Euharistija. Kroz nju se duše hrane Bogom. I zbog toga Euharistija najviše smeta zlome i najveći plan nove globalističke religije ide baš u pravcu dokidanja Misne žrtve. Ovaj program mogli smo tako jasno vidjeti na otvaranju (izrugivanje Posljednjom večerom) i zatvaranju (prazna pokaznica u kojoj plešu demoni, a Antikrist se spušta s nebesa) Olimpijskih igara, svojevrsnog manifesta masonsko-okultne-sotonističke elite koja vlada svijetom.
Gospa nas zato moli da budemo budni. Da postanemo svjesni da je naš život na zemlji duhovna bitka za širenje Božjeg Kraljevstva: da je Isus zbog toga došao uvodeći u rat sve svoje svece, anđele i crkvu na zemlji. Ovaj se rat vodi pojedinačno i zajednički. Pojedinačno, svatko treba raditi na čišćenju srca od svakoga zla, grešnih navika i grijeha – bilo koje mogućnosti da se za njih zakače vojnici zloga. Ovaj unutarnji red za plod će imati i red u glavi, a onda i red u odnosima, te red oko nas. Male stvari koje se čine s ljubavlju, svakodnevna služenja, čišćenja, uljepšavanja, sitnice kojima nekog usrećimo, učinimo svijet ili trenutak ljepšim… način su na koji se širi Božje kraljevstvo. Tamo gdje je red, sklad, mir… tamo sotonu jako žulja i mora pobjeći – svjedoči i Francesco Vaiasuso u svojoj knjizi „Moje opsjednuće – kako sam se oslobodio 27 legija demona“. Sotona se jako bojao duša koje su ponizne, jednostavne, čiste, koje mole krunicu, litanije, u malenosti služe s puno ljubavi. Takve osobe su Francescu bile najveći egzorcisti.
A zar to nije ono što Gospa od svakoga od nas traži kad kaže da želi „da budemo radost za sve one koje susrećemo!“ (usp. poruka 25. 8. 2024.). Kako ćemo biti radost, nego da tjeramo demone koji nose strah, tugu, nered, razaranje… svojim čistim i obraćenim srcem, svojom molitvom i postom (kojima slabimo grešno tijelo, a jačamo duh), svojim nastojanjem oko toga da budemo sveti.
Tako nam pomogao Bog i Djevica Marija, neka ožive u nama sve sakramentalne milosti koje smo primili i koje primamo, da shvatimo kolika je neizmjerna snaga u Imenu i Predragocjenoj krvi našega Otkupitelja i svojim životom, riječima i djelima počnemo živjeti ono na što smo kao kršćani pozvani navješćivati drugima: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« (Mt 3,2).
Paula Tomić, Glasnik Mira 9/2024
