PO MOLITVI, BUDUĆNOST POSTAJE PRILIKA Rudolf Baier

PO MOLITVI, BUDUĆNOST POSTAJE PRILIKA

U nepreglednosti neorganiziranog vremena čovjek se izgubi, ne znajući što bi sa sobom. Zato je uvijek dobro napraviti si neke smjernice, neki vremenski raspored. Tako započinje svako učenje disciplini, svaka dijeta, svaki trening… Napravi se program! I Bog je čovjeku napravio program. 

Rasporedio mu je vrijeme na tjedan (šest radnih dana i sedmi dan u kojem se počiva), a zatim su znanstvenici prema okretanju zemlje oko sunca izmjerili mjesece, godine… napravili su se kalendari.

Različite znanosti različito pristupaju pojmu vremena: povijest naglašava kronologiju i pokušava odijeliti različita razdoblja, psihologija izučava subjektivni doživljaj vremena, u prirodnim znanostima od Newtona je bilo govora o apsolutnom vremenu, dok je s Einsteinom sve postalo relativno. Ipak, vrijeme za nas još uvijek ostaje zagonetka i nešto čime teško vladamo.

Vrijeme uistinu može predstavljati moćnog saveznika ili nepobjedivog neprijatelja. Da je tome tako znali su i stari Grci, koji su se na vrijeme referirali pomoću dva pojma: Kronos i Kairos. Kronos bi u doslovnom prijevodu označavao trajanje, vijek ili starost. Drugim riječima, Kronos pretežito označava ljudsko iskustvo vremena koje se odnosi na njegovu nepovratnu prolaznost. To je ono vrijeme koje nas pobjeđuje u bitci u kojoj nam je poraz ionako neminovan (nije slučajno da je takvo poimanje vremena dobilo naziv po mitološkom titanu Kronosu – onome koji proždire). Da, Kronos je onaj dosadan radni tjedan, ona dosadna rutina koja prolazi, a da je nismo ni svjesni. No, postoji i drugačije poimanje vremena, ono koje su Grci nazivali Kairos. Za razliku od prethodnog pojma, Kairos bi u prijevodu označavao pravi razmjer, pravu mjeru ili pravi trenutak. Upravo je Kairos ono vrijeme koje je naš moćni saveznik u borbi protiv Kronosa. Kairos nije ni više ni manje nego li jedan trenutak, trenutak koji daje smisao našem životu i koji se kroz nas ucrtava u vječnost. Za nas vjernike Kairos je onaj trenutak koji živimo s Bogom, odnosno ona ljubav s kojom činimo stvari u vremenu Kronosa i tako te stvari utiskujemo u vječnost.

Zašto govorim o vremenu? Zbog toga što Gospa u svojoj zadnjoj poruci od siječnja koja ima samo jednu rečenicu (osim pozdrava Draga djeco!) u njoj čak dva puta spominje riječ vrijeme (usp. „Draga djeco! Neka ovo vrijeme bude vrijeme molitve.“ 25. 1. 2024.)

BOG NAS I SADA ZOVE
Nalazimo se na početku još jedne kronološke godine u kojoj je evo brzo veljača već zamijenila siječanj. Liturgijsko vrijeme koje se ponavlja i koje nam pomaže živjeti naš Kairos ponovno nas vraća na 'vrijeme kroz godinu', odnosno na početke Isusova javnog djelovanja, nakon krštenja na Jordanu. Opet ga vidimo kako poziva apostole, kako započinje svoje naviještanje evanđelja, kako svojim moćnim Duhom ozdravlja, istjeruje zloduhe… Duh nam opet progovara kako se ovaj poziv nije dogodio samo prije dvije tisuće godina, nego Isus i danas tako zove svakoga od nas. Baš u ovo vrijeme sada, Isus traži da ponovno ostavimo sve naše „mreže“ i krenemo za njim… da mu dopustimo da nas mijenja, da stvara od nas svoje apostole, svjedoke za nova bezbožna vremena koja dolaze.

Gospa nam naglašava posebnost ovog vremena, a to je da ovo vrijeme sada traži molitvu. Kao da smo nekako došli pred jedan zid zla pred kojim je svako drugo djelovanje uzaludno. I kao da Gospa samo drugim riječima govori istu onu misao koju je jednom davno pred zidom komunizma izrekao naš bl. Alojzije Stepinac: "Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.“

Shvaćamo li mi kako je molitva najjače i najteže oružje? Jeste li primijetili da kad se odlučite moliti, sve vam odjednom postaje važnije? Vidim to po sebi. Kad si kažem, eto sad ću otići u kapelicu na klanjanje pred Presvetim, odjednom nagrne stotinu misli: pa de pogledaj još ono nešto, a vidi ovaj post na webu, trebala bi nazvati ovoga, pogledaj što ima tamo… uglavnom, točno se vidi kako taj „mrzitelj molitve“ napada sa svih strana samo da bi nas odvukao od susreta s Bogom. A to znači samo jedno: da mu molitva jako smeta!

MOLITVA JE DUHOVNO ORUŽJE
Upravo ovim pozivom da sad ostaje samo molitva, Gospa također naglašava da se sve ovo što se sada događa i što će se još događati u svijetu, ne može pobijediti nikakvim ljudskim sredstvima. To znači da nam se nije boriti protiv tijela i svijeta, nego protiv mnogo moćnijeg duhovnog neprijatelja koji je preuzeo i još preuzima vlast nad ljudima i stvarima. U tom dakle duhovnom ratu, jedino oružje ostaje molitva. I žrtva. Na neki smo način došli do one faze Isusova života kad je i on shvatio da od riječi, govora, postova, emisija, komentara na društvenim mrežama nema ništa… Samo je zašutio, i sam uzeo svoj križ darujući se Bogu Ocu u praštanju i prihvaćanju.

Veliki je ovo poziv za sve nas a posebno i za sve svećenike da se probude i shvate kako su oni prije svega duhovni pastiri i da svojim duhovnim životom i djelovanjem trebaju štititi i voditi svoje stado. Trebaju mu otvarati oči za duhovne stvarnosti, oslobađati ih od duhovnih neprijatelja, učiti ih boriti se duhovnim oružjem štiteći sakramentalni život. Tako je lijep primjer u tom pravom poslanju župnika i župe, župa Krista Kralja u Čitluku i njezin župnik fra Miro Šego. Oni su se aktivirali baš kao prava duhovna zajednica (što je svaka župa pozvana biti). Ujedinili su se u molitvi i klanjanju za svoju župu i njezine potrebe. Svi župljani koji su željeli dobili su svoj raspored kada mole, poste i idu na klanjanje za svoju župnu zajednicu. Tako se postaje prava duhovna obitelj i duhovni ratnici!

VRIJEME DUHOVNIH OLUJA
Kažu nam kako su posljedice tzv „klimatskih promjena“ ove sve češće i nenadane razorne oluje u prirodi. Oluja se događa kada se u visinama sudare zračne struje velikih temperaturnih razlika i one su onda zapravo pokušaj prirode da uravnoteži te hladne i tople zračne struje. I u duhovnom životu događaju se promjene koje uzrokuju duhovne oluje. Između mentaliteta svijeta i Isusova mentaliteta u metaforičkom smislu također su velike temperaturne razlike. S jedne strane su hladne struje onih koji su mlaki ili nezainteresirani, a s druge strane su oni koji izgaraju za Krista jer su odlučili biti mu blizu. Ove oluje najvidljivije su u otporima i napadima na molitelje javne molitve krunice svake prve subote u mjesecu.

Postoje dakle oni koji s Isusom duhovno prelaze na drugu obalu te oni koji ostaju na prvoj obali tradicionalne, mlake vjere. Oni koji prelaze na drugu obalu, nailaze i na drugu vrstu oluje, na svoje unutarnje nemire. Sv. Augustin u svojim 'Ispovijestima' vrlo dobro opisuje to stanje duše i teškoće svog obraćenja. Iako je već prije naslutio blagodati novog, obraćenog života, u njemu su još bili mnogi otpori da započne taj novi život. On kaže kako su ga njegove svjetovne navike i užici opsjedali i urlali mu: 'kako ćeš živjeti bez nas!'.

Svi mi imamo strah radikalne promjene koju zahtjeva život s Isusom. To su oluje koje prije ili kasnije svi živimo. I prije nas su ih ljudi živjeli, ali su ih prošli. Pogledajmo živote svetih. Sv. Augustin ih je prošao govoreći sam sebi: „Ako su se mogli promijeniti svi ti muževi i žene prije mene, možeš i ti Augustine.“

MOLITVA BUDI USPAVANU VJERU
Slika Isusa koji spava u oluji je slika našeg očaja. Kad nas u našem životu sile zla opsjednu, čini se da je Isus daleko, da je nezainteresiran, da spava… Ali Bog ne može spavati, to se zapravo uspava naša vjera u njega. To su trenuci velike duhovne kušnje kad smo u napasti vjerovati samo u ono što vidimo i osjećamo. A prava stvarnost je ono što nadilazi našu ljudsku svijesti i naše psihološke sposobnosti. Bog, njegova milost, besplatna ljubav, njegova snaga, nadilazi svaku našu ljudsku spoznaju, sve to je duhovne prirode.

Zbog toga, umjesto da mislimo kako je Bog odsutan i kako spava, trebamo shvatiti da smo mi ti čija se vjera u njega treba probuditi, čije se duhovne oči trebaju otvoriti kako bi vidjeli i prepoznali duhovne struje oluje u kojima se nalazimo i mi i svijet. Molitva je put i sredstvo kojim se budi vjera i osvajaju duhovne razine – kaže sv. Augustin. A evo, na sve to nas tako jednostavno i kratko podsjeća i naša Nebeska Majka.

Poznati francuski pisac Victor Hugo jednom je kazao: “Budućnost ima više imena – za slabe zove se Nedostižno, za strašljive Nepoznato, a za hrabre Prilika.” Mi dakle biramo što će ovo vrijeme pred nama za nas postati. Ako smo s Gospom, ako smo u molitvi, pred nama su samo nove prilike za osobni rast, obraćenje i svetost!

Paula Tomić/Glasnik Mira 2/2024