O miru se može puno toga reći. Trenutno mi na um dolazi jedan mogući način stjecanja mira koji proizlazi iz svjesnosti o tome tko smo i što smo zapravo. Onaj mir koji dolazi iz spoznaje vlastitog identiteta i njegove uzvišenosti. A to je da smo mi najprije djeca Božja: (usp. „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A zato nas svijet ne poznaje što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“ 1 Iv 3. 1-3.) Koliko je puta istu ovu tvrdnju sv. Ivana evanđeliste ponovila i sama Gospa, nazivajući nas svojom i Božjom djecom. A dijete je slika roditelja. Nasljednik njegova imanja, moći, autoriteta. Zamislite samo koliku čast i dostojanstvo imamo kao djeca Božja! Koju ljepotu, koji sklad! Koliko kapaciteta i mogućnosti? Koliki bismo mir trebali živjeti iz saznanja da nas sam Bog štiti, kao što svaki dobri otac štiti svoje dijete! Da nas sam Bog vodi, otvara nam putove, pomaže u svemu. Pa Bog nam je tata!
SOTONA ŽELI UNIŠTITI ŽIVOTE
Onaj koji se ruga svakom očinstvu, koji mrzi Stvoritelja i njegova stvorenja, koji želi uništiti živote (usp. „Vjetrovi zla, mržnje i nemira viju zemljom da unište živote.“ Gospina poruka 25. 10. 2023.) najviše od svega želi da mi zaboravimo ovu istinu, da je se odreknemo i da na kraju ovaj identitet djeteta Božjeg ukaljamo u blatu najnižih strasti i poriva. Nismo svjesni kako na taj način ponižavamo i izrugujemo ne samo sebe, nego samog našeg nebeskog Oca i Majku. Baš kao što svako dijete svojim ružnim ponašanjem sramoti najprije sebe, a onda i svoje roditelje.
Ovo sotonino ponižavanje i izrugivanje Boga preko njegove djece postaje sve raširenije. Tako je šokantno ono što se događa ovih zadnjih godina oko pitanja identiteta i identifikacije čovjeka. Kako su nekad, ono što je danas proglašeno normalno i obavezno poštivanja i tolerancije, u liječničkim dijagnozama bila bolesna stanja krize identiteta, bijega od stvarnosti, negiranja problema i odgovornosti… Koliko je to duboki problem probati ću vam ilustrirati sa dva konkretna primjera:
Prvi je priča od jedne prijateljice koja živi u Kanadi, a koja ima dijete koje ide u osnovnu školu. U razredu s njezinom kćerkom ide i jedna djevojčica koja za sebe kaže da se identificira kao mačka. I sva djeca u razredu su dobila naputak to poštivati i šutjeti kad ta djevojčica počne puzati i jesti s poda i mijaukati.
I drugi primjer dolazi iz Njemačke, naime skupina ljudi, njih oko 1000 koji se ”identificiraju kao psi”, okupili su se nedavno na željezničkom kolodvoru Potsamer Platz u Berlinu. U svojoj želji da ih se ne prepoznaje ne kao ljude, nego kao pse, komunicirali su isključivo zavijanjem ili lajanjem jednih na druge. Toru Ueda, 32-godišnji inženjer iz Tokija koji je potrošio 23.000 dolara na prilagođeno odijelo psa za Engleski Times je rekao: “Kada nosim svoj kostim, osjećam da više nisam čovjek”, slobodan sam od svih ljudskih odnosa. Sve vrste nevolja vezanih uz posao i druge stvari mogu slobodno zaboraviti.”
Možemo samo zamisliti koliko se sotona raduje kada se čovjek, dijete Božje obdareno razumom i voljom, spušta ovako na razinu životinje koja djeluje samo prema svojim potrebama i instinktima.
POSTATI ONO ŠTO SMO STVORENI BITI
Na žalost vidimo kako je ovih iskrivljavanja čovjekovog identiteta sve više i više, pa se tako nove generacije već pitaju nešto što bi trebalo biti toliko očito: tko je muškarac ili tko je žena?
Autor knjige 'Što je žena' Matt Walsh (novo izdanje izdavačke kuće Salesiana) kaže: "Gotovo godinu dana postavljao sam isto pitanje svima koje sam sretao, od liječnika do terapeuta, od političara do profesora, od San Francisca do Kenije. Pitanje "Što je žena?" svakako se odnosilo na spol, rod, biologiju, društvene uloge i slično. Na dubljoj razini, to je bilo pitanje identiteta... Možda sreća ne dolazi od toga da svijet natjeramo potvrditi "tko smo", već od toga da postanemo ono što smo stvoreni biti."
Dakle i pisac ove knjige je shvatio kako je naš pravi identitet u samom sjemenu našeg stvaranja, o kojem lijepo piše Sveto Pismo: „Muško i žensko stvori ih!“ (Post 1, 27) i da je čovjekova služba iznad bivstvovanja životinja, jer ima zadatak brinuti se o svemu stvorenome. I upravo onda kada čovjek shvati i prihvati sebe kao stvorenje, a Boga, svoga Stvoritelja stavi na prvo mjesto u svom životu, uspostavlja se prirodni red. Iz ljubavi Stvoritelja prema svom djetetu onda se sve uloge pravilno dijele u ljubavi i služenju. Onda muškarac može biti muževno muško, a žena ženstveno žensko, onda se jedno o drugom brinu i žele se međusobno usrećiti, a zajedno se skrbe o svemu stvorenome. Tako jedino dolazi mir i red u srca i na zemlju i tako se živi jedinstvo između Boga i ljudi: kad postanemo ono što smo stvoreni biti! (usp. „Zato me Svevišnji vama posla da vas vodim prema putu mira i jedinstva s Bogom i ljudima.“ Gospina poruka 25. 10. 2023.)
BOJMO SE DUHOVNE KORUPCIJE I KUKAVIČLUKA
Puno nam lažnih istina serviraju na svim razinama. Tako smo rastrzani neprestano bombardiranim informacijama da niti ne shvaćamo ovu istinu koju je davno izjavio G. K. Chesterton: „Idolatrija nije samo uzdizanje lažnih bogova nego je također i uzdizanje lažnih vragova; sve se čini kako bi se čovjek bojao rata ili bolesti ili ekonomskih zakonitosti, a ustvari bi se trebao bojati duhovne korupcije i kukavičluka.“ Koliko smo duhovno korumpirani i koliko smo kukavice u javnom svjedočenju i življenju svoje vjere? Koliko se borimo za Kraljevstvo Nebesko kao Gospine ispružene ruke? („Vi ste, dječice, moje ispružene ruke…“ Gospina poruka 25. 10. 2023.)
I Isus nas poziva na akciju, na djelovanje. U svojoj prispodobi o tome što je Kraljevstvo nebesko on ne kaže da je kraljevstvo Božje kao kvasac, nego da je ono kao kad žena uzme malo kvasca, pa umijesi tijesto i ono uskvasa. I ne kaže, kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, nego ono je kao kad neki čovjek zasadi zrno gorušice, te ono izraste u veliko drvo.
Dakle, Kraljevstvo nebesko nije nešto statično, neko stanje, nego je ono djelovanje ili plod nekog djelovanja, hod i čin u vjeri, da će naše malo dobro djelo, neki mali pozitivan čin, ako je učinjen srcem, na kraju uroditi obilatim plodom milosti i blagoslova. Pozvani smo biti ovi vojnici ljubavi. Djeca ljubavi. Jer naš Otac je Ljubav. Nažalost, kako ljudi sve manje poznaju ljubav, sve manje poznaju i Boga, a onda sve manje poznaju i nas i postaju nam neprijatelji. Za ovaj rat protiv Ljubavi Gospa daje jedino učinkovito oružje: „…molite, postite i žrtve prikazujte za mir.“ Gospina poruka 25. 10. 2023.)
Odazovimo se njezinom pozivu. Dokažimo životom da poznajemo i priznajemo svoj identitet djeteta Božjeg. Budimo djeca ljubavi i pravi mirotvorci. Jer On - on je mir! (Mih 5, 4a)
Paula Tomić/Glasnik mira 11-2023
