Tako na Božić 1989. poziva: “Zato, dječice, molim vas, prihvatite s ozbiljnošću i oživotvorujte poruke…“
Za Božić 1995. u poruci spominje „novo vrijeme“, kada se treba odlučiti za Isusa: „Ovo vrijeme je vrijeme milosti“.
Oživotvoriti poruku u ovom milosnom vremenu znači uzeti ozbiljno svoju ljudsku narav, pripremiti je - postom, molitvom, ispovijedi - tako da se na tu stvarnost ljudske naravi može osloniti božansko, spasiteljsko, milosno djelovanje. Čovjeka naime u osnovi treba gledati u njegovoj stvorenosti i sličnosti s Bogom - sve opet rezultat milosti. Ne treba, s tog gledišta, posebno ni naglašavati da je takav čovjek po svojoj biti upućen na odnos prema Bogu. A budući da eshatološki savršena slika Boga jest Isus Krist, okrenutost ljudske naravi bitno je usmjerena upravo njemu. No to ne znači da je čovjek uvijek i otvoren njegovu spasenjskom djelovanju.
O Božiću 1992. Gospa će pozvati: „Stoga se otvorite Božjim planovima i njegovim naumima…“. Unutar milosti čovjek je u stanju dati slobodan odgovor na poziv apsolutno slobodne Božje ljubavi - u povijesti spasenja konkretno omogućene Kristovim posredništvom. Za Božić 1996. Gospa kaže: „Dječice, ja sam vaša majka i želim vam otkriti Boga ljubavi.“ Stoga i poziv na ozbiljnost prihvaćanja te suradnje, po milosti, u ovom vremenu postaje imperativ polazišta.Valja jasno naglasiti kako marijanska ukazanja, kao privatna ukazanja uopće, nemaju za cilj proširiti nauk vjere, već potaknuti praktični vjerski život. Ona su proročki poticaj koji iskri u srcu i u volji, impuls koji nas potiče da objavljenu baštinu oživotvorimo novom zauzetošću, novim zamahom, te da je živimo u osobitosti određenog vremena.
Vrijeme došašća, nazvano po latinskom adventus, dolazak, vrijeme je koje sadržajno i teološki ima dvojako značenje: priprava Božića i iščekivanje Gospodinova dolaska na svršetku vremena. Vrijeme je to milosti u kojem Crkva danas, u duhu novozavjetnog iskustva i molitve prvih kršćana, zaziva “Maranatha - dođi, Gospodine Isuse!” Tim vapajem liturgija Crkve, koja u dobrom dijelu ima eshatonski prizvuk, poziva na obraćenje. I današnja teologija, kao i toliko puta ranije, pokušava razriješiti napetost između egzegetskih činjenica i teološke važnosti tvrdnji koje se odnose na skori Isusov dolazak. Te tvrdnje ne bi trebalo tumačiti u kronološkom smislu, već u smislu trajne čovjekove raspoloživosti, izravne i nadvremenske Božje blizine čovjeku, tako da bi eshatološki događaji postali djelotvorni za svakog pojedinca u trenutku njegova „časa“ koji je, zbilja, objektivno blizu. Taj čas prelaska iz vremena u vječnost je već tu.
U egzistencijalnom tumačenju Gospine poruke, stvar koja je važna jest onaj „sada“ u kojem se donosi odluka za Boga. A taj „sada“ i ne može biti kasnije, jer već postaje refleksija. U poruci za Božić 1991. Kraljica Mira kaže: „Draga djeco, ne zaboravite da je ovo milost koju mnogo ljudi ne shvaća i ne prihvaća.“ I ništa čudno. Još je davno Romano Guardini tvrdio da je čovjekova sloboda prihvaćanja ili odbijanja toliko puta unijela pomutnju, tako da povijest nije samo uređena i smislena, već sadrži bespuća i besmisao.
Naša bespuća i besmisao nisu ništa drugo doli posljedica onoga što nam Gospa poručuje na Božić 1993.: „Vi pričate, pričate, a ne molite. Zato, dječice, odlučite se za molitvu.“ Poslušajmo Mariju, koja nam u svojim majčinskim porukama zbori bogatstvom nijansirane ljubavi. Kušajmo u pripravi za ovaj Božić spremiti srce, u dubokoj sabranosti molitve, te tako učiniti duboki poklon novorođenom Isusu: „… koji je Kralj mira“.
Eto, upravo to izbija u prvi plan Gospina poziva: „Zato Mu se poklonite u svojim srcima, izaberite Ga i imat ćete radost u Njemu. (…) Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” (Božić 2006.) Hvala tebi, Majko draga, Kraljice Mira! Hvala ti, što se nisi umorila govoriti. Tamo kod prvih poruka, osamdesetih, mišljah da sam odrastao i mnoge jednostavne riječi - kao: draga djeco, nije prihvaćala moja napuhana zrelost. A sada, danomice, sve više mogu dovidjeti da biti dijete, i to tvoje dijete, sve zagonetke rješava. I oprosti! Za sva lutanja!
Glasnik mira
