Isuse, objavi mi u ovim danima patnje volju Božju.
"Sigurno si se susreo s patnjom, dragi prijatelju i supatniče!
... Hoću da se susretneš sa sobom samim.
Danas, na dan Muke Gospodnje: „Uzmi sveto raspelo u svoje ruke, izljubi Njegove rane s velikom ljubavlju i zamoli Ga da ti održi propovijed. Poslušaj što ti govori trnje, što čavli, što Njegova sveta Krv. O kakva propovijed!" (sv. Pavao od Križa)
Patnja se, bez obzira odakle dolazi, pretvara u spasenje ako se prihvaća u vjeri i velikodušnom duhu žrtve.
"Prijatelju, htio bih ti danas progovoriti o jedinstvenom čovjeku povijesti.
Ja vjerujem u Boga i znam da nas on neizmjerno voli i ljubi, ali jednostavno ne znam što odgovoriti kad me drugi pitaju a zašto onda Bog dopušta da umiru nedužni ljudi, mala djeca. Možete li mi vi reći što da tada odgovorim? Hvala!
Isuse, objavi mi u ovim danima trpljenja Božju volju.
Patnja je sastavni dio našega života.
Kad promatram suvremenu religijsku scenu, vidim samo ljudske i tjelesne naume.
Donosimo svjedočanstvo liječnika Nabila Antakija, iz sirijskog grada Alepa, o ženi kojoj je rat promijenio život…
Ljubav bez patnje ne može. Razmisli, ne postoji jači znak ljubavi od trpljenja za drugoga. Ne postoji snažnije djelo ljubavi od boli koju nosiš da bi nekom drugom dao sebe, da bi zatomio sebe, svoj ego, ponos i ratio.
Mi ljudi možemo gledati u istu zbilju, prisustvovati istom događaju, čitati iste tekstove i svejedno ne vidjeti isto, već opažati posve suprotne detalje i razumjeti sasvim oprečno.