Veliki petak nam u današnjem prvom čitanju, iz knjige proroka Izaije, donosi sljedeće misli: "Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, Njegovom se modricom izliječismo." Pošto je ovo dan predviđen za šutnju, razmatranje, klanjanje, suosjećanje i supatnju s našim Spasiteljem i Otkupiteljem, Gospodinom našim Isusom Kristom te dan u kojem se ne slavi euharistijsko slavlje poradi Njegove smrti na križu, ne preostaje mi drugo nego sintetizirati tek nekolicinu značajnih misli i duhovnih savjeta svetaca, koje su na temu smisla patnje s Kristom izrekli svojedobno, i riječju i djelom – odn. cijelim svojim životom: "Nastojmo shvatiti da je Bog liječnik, a patnja lijek i put spasenja, a ne kazna.
Tada ćemo otkriti da je Kalvarija mjesto na zemlji koje je najbliže Nebu. Stoga pođimo podnožju križa i tamo se pokušajmo požaliti na svoje patnje – ako uopće imamo hrabrosti. Dakle, najveća čast koju Bog može učiniti duši nije u tome da joj dadne mnogo, nego da od nje mnogo traži. Patnja je uistinu najbolji dar koji nam On može dati. Ima li išta što plemenito srce ne bi dragovoljno pretrpjelo razmišljajući o raspetom Isusu? Sve patnje, ma koliko velike, postaju slatke kad pogledamo Isusa na Križu. Ljubeći Križ čovjek nalazi svoje srce, jer Božja Ljubav ne može živjeti bez patnje. Zato, neka raspelo ne bude samo u mojim očima i na mojim grudima, nego i u mome srcu.
Pogledaj Njegovo divljenja vrijedno Lice. Pogledaj Njegove suzne i klonule oči. Pogledaj Njegove rane. Pogledaj Isusa u Lice. I shvatit ćeš koliko nas ljubi. Život prolazi. Vječnost nam dolazi ususret velikim koracima. Uskoro ćemo živjeti pravim Isusovim životom. Nakon što smo duboko pili na izvoru sve gorčine, bit ćemo voljeni na izvoru svih radosti, svih užitaka. Život je poput sna iz kojeg ćemo se uskoro probuditi.
I koje radosti! Što su veća bila naša trpljenja, beskrajnija je naša slava! Što su bol, tuga, neimaština, prijekor? Pa Gospodine, jednom su svi oni bili Tvoji izabrani suputnici. Zar ih onda ja mogu odbiti kao neprijatelje i pobjeći od prijatelja koje si mi poslao da me dovedu u Tvoje kraljevstvo?
Često moramo uspoređivati vrijeme i vječnost. Lijek je to za sve naše nevolje, jer kako će se malim činiti sadašnji trenuci kada uđemo u taj ogromni ocean! I kako ćemo tada poželjeti da su sve naše pokore i patnje s kojima smo ušli u vječnost bile dvostruke." Stoga, nemojmo protratiti trpljenja koja nam Isus šalje. I molimo Gospodina milost da svakim danom sve više i više postajemo oni koji bi radije podnijeli zlo da ga ne nanesu, nego ga nanijeli, a da ga ne podnesu, jer muka jest patiti, ali ne i patiti za Boga.
