Jedna anegdota iz života svete Majke Terezije...
U vrijeme kada svjedočimo potresnim životnim sudbinama u jeku izbjegličke krize, pokazati ljudskost i pomoći drugima toliko je neizmjerno važno.
Želja da se oda počast najpoznatijoj i jedinoj dobitnici Nobelove nagrade za mir iz Makedonije, ostvarila se 30. siječnja 2009. godine, otvaranjem spomen kuće Majke Tereze.
Jedan bračni par dugi niz godina nije mogao imati djece, a za pomoć se obratio svetoj Majci Tereziji.
Majka Terezija: Pitanja i odgovori
“Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.”
Princeza Diana koja bi prošloga 1. srpnja trebala napuniti 60. godina sahranjena je s krunicom koju joj je poklonila Majka Tereza.
"I njih je stvorila ista Božja ruka puna ljubavi koja je i nas stvorila ... naša je dužnost štititi ih i promicati njihovu dobrobit" - sveta Majka Terezija iz Kalkute
Neki američki novinar promatrao je što radi majka Terezija njegujući jednog teškog bolesnika, čisteći njegovu ranu od koje je sve zaudaralo, i onda je rekao: „Ni za milijun dolara ne bih to učinio!“. Ona je jednostavno uzvratila: „Ne bih ni ja!“ – Ona to čini za Boga.
"Zapamti moje riječi. I ti daruj drugima u moje ime. A ja ću biti hrana i tebi i po tebi cijelom svijetu.
»Svitanje u Kalkuti« (Amanece en Calcuta); dokumentarni film; redatelj: José María Zavala; sudjeluju: Majka Terezija, sedmero svjedoka
Veliki uspjeh filma 'Majka Tereza: Nema veće ljubavi' naveo je Kolumbove vitezove da ga ponovo vrate u kina u studenom, javlja Aleteia.
Tražio je znak i dobio ga je!
Sv. Majka Terezija rođena je 26. kolovoza 1910. u makedonskom glavnom gradu Skopju, u pobožnoj obitelji albanskih katolika Nikollë i Drane Bojaxhiu rođ. Bernaj koji su osim nje imali još dvoje djece: Lazara i Agatu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, najprije na albanskom, a potom na srpskom, stekla je u rodnome gradu. Osjetivši redovnički poziv, u dobi od 18 godina, 26. rujna 1928. krenula je u Irsku kako bi se pridružila loretskim sestrama (Družba sestara BDM od Loreta). To je bio prvi korak ka ostvarenju želje postati redovnicom koju je osjetila još 1922. i to kao spoznaju da ima „poziv za siromahe“.
Lakše je zamijetiti one koji su gladni kruha, nego one koji čeznu za ljubavi, suosjećanjem, društvom…