Ljudi lako zaboravljaju da Terezijine sestre nisu samo usput u bijedi ovoga svijeta. One žele dijeliti tu bijedu. U prljavim kandidatima smrti na rubu ceste, u gubavcima s istrulim udovima, u bolesnicima od raka koji su samo jedna jedina rana, one nalaze Krista, središte svog života. To nije samo fraza, nego snažna stvarno, inače ne bi mogle izdržati da budu usred tog pakla. „Kad liječite ožiljke i rane siromaha, ne smijete nikad zaboraviti da su to Kristove rane“, kaže majka Terezija svojim novakinjama.