U najsiromašnijim gradskim četvrtima Calcutte Majka Terezija je počela raditi 1948. godine.Ljudima na gotovo najdepresivnijim i najjadnijim područjima na svijetu ona i njezine sestre bile su i otac i majka.
U prvim godinama nije imala automobil i koristila je javni prijevoz. Pješačila je dokle god joj je to dopuštalo zdravlje i godine. Darovan joj je velik duh opažanja pa bi poticala sestre ovim riječima: "Otvorite oči i promatrajte.“
Živo se sjećala i često prepričavala ovaj događaj:
"Nikada neću zaboraviti dan kada sam šećući se opazila da se nešto miče u odvodnom kanalu. Odmaknula sam prljavštinu i pronašla ljudsko biće. Bio je sav crven od crva. Odnijela sam ga kući. Trebalo mi je tri sata da ga očistim. Taj čovjek,koji je u tom kanalu živio život u nezamislivoj patnji, jednostavno je rekao:"Živio sam kao životinja na ulici,ali umrijet ću kao anđeo okružen ljubavlju i pažnjom."
Kasnije,dok smo molile za njega,podigao je pogled i rekao: "Sestro, vraćam se kući – Bogu", a onda je umro.Na njegovu je licu bio zapanjujuće lijep osmijeh. Nikada prije nisam vidjela takav osmijeh.
Bilo je čudesno doživjeti veličinu toga čovjeka dok govori bez samo sažaljenja i bez psovki. Poput anđela!To je veličina ljudi koji su materijalno u oskudici,ali duhovno bogati.“
Iz knjižice: Misli, Anegdote, Molitve – Svete Majke Terezije
