Sadržaj autorice Blanka Klasić

Već dugi niz godina od kada nas je obasjala svjetlost s visina u obliku divne mlade žene s djetetom u narjučju, svjetli nam i otvara neprestano vrata Božjega srca taj majčinski lik pokazujući koji put trebamo slijediti da bi pronašli sebe u zagrljaju Onoga koji nam je najbliži od svega.

Znate li da jedan od znakova koji prati ukazanja su "RUŽE", a tako i njihov miris koji na osebujan način pretkazuje dodir Raja sa našom zemaljskom stvarnošću.

Majka zna, moli i šuti, ostaje u poniznosti jer samo je poniznost prepoznaje i samo je tišina čuje, samo je bol i trpljenje čini tako lijepom i nebeskom, samo je križ Sina Njenog čini tako uzvišenom.

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: “Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”

"Molim vas, ne dopustite da moje Srce plače krvavim suzama zbog duša koje se gube u grijehu. Zato, draga djeco, molite, molite, molite ! "

Među hodočasnicima koji pohode Međugorje znatno je više onih koji ovdje dolaze zbog obraćenja i pronalaženja istinske duhovnosti, negoli zbog fizičkog ozdravljenja i želje da svojim očima vide čudesa.

Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“