Ja zbilja mogu reći da sam doživjela nešto posebno u Medjugorju, nešto sto uopće nisam očekivala. Prvi dojam po dolasku u mjesto bio je, naime neugodan, jer mi se nije svidjela trgovina suvenirima i kičom na svakom koraku. Mislila sam kako bi to mjesto trebalo zračiti svetošću, a ne željom za zaradom. U crkvi sam se molila, ali moram reći da nisam osjetila ni tamo nikakvo osobito oduševljenje.
Zatim smo se moj suprug, moja dva sina i ja zaputili na Podbrdo, jer je Križevac bio za mene prestrmo brdo.
Hodala sam od postaje do postaje, ali kako sam loš penjac, negdje na sredini puta sjela sam da se odmorim, dok su moj muž i sinovi nastavili prema vrhu.
Prolazili su ljudi, a ja sam se počela moliti predragoj našoj Majčici za svoju obitelj.
Odjednom me preplavilo neopisivo blaženstvo i svu me obavio spokoj i blagoslov. Živo sam osjetila Gospinu prisutnost, zaštitu i utjehu. Sasvim sam sigurna da je to mjesto sveto i presretna sam što mi je milosrdna majka Božja omogućila da to osjetim i doživim. Odonda se osjećam mirno, zastićeno i u Božjoj milosti.
G.B
