Piše Stjepan Lice:
Započet ću jednim pitanjem, pitanjem koje smatram temeljnim: Jeste li sretni? Jeste li sretni ljudi? Ovo pitanje ne postavljam olako, površno, niti bi imalo smisla da itko na njega olako, površno odgovori.
Tko vedra duha pođe i nesmanjenom vedrinom prođe putovima ovoga svijeta, i ne dijeli dane na dobre i loše, tko ne bira prigode u kojima će se iskazati čovječnim i ne uskraćuje svoju brižnost onima koje malo tko primjećuje, neka je blagoslovljen u vijeke.
U prezimenu, obiteljskom imenu uklesanom u kamenu, sabiru se dakako mnoga prezimena: sva ona koja su obiteljskom povezanošću dijelila život s njima.
Svaki se čovjek svojim dahom, svojim koracima upisuje u život.
Obitelj je prva Crkva
Duboko vjerujem da je našim brakovima, našim obiteljima – svim ljudskim brakovima, svim ljudskim obiteljima – povjereno da budu početak boljega svijeta.
Vjerujem da su i zagrljaji, iskreni i srdačni ljudski zagrljaji, kruh naš svagdanji za koji molimo u Očenašu.
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post 1,27).
S fb stranice Bože, hvalimo Te, prenosimo prekrasne litanije Stjepana Lice. Zbilja će nam biti potrebna ovakva nadahnuća u uzdizanju Duha, pa i simboličkoj borbi za naše vrijednosti, a molitva i sreća će nam jako trebati, posebno ovaj tjedan…
Svatko od nas želi ostati čitav; koliko god je to, u okolnostima ljudskoga života moguće, cjelovit, nepovrijeđen.
Ako ne volite, kako ćete saznati zašto dišete?