„ U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Kao u dane Noine, tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i Dolazak Sina Čovječjega.
Neki dobivaju mnogo milosti, a neki manje! Evo zašto je to tako...
U hodu prema sabiranju, koje je duga etapa, nakon savladavanja psihofizičkih uvjetovanja, važna je pažnja na unutarnja i vanjska osjetila koja trebaju biti blago nošena prema objektu molitve, odnosno prema prisutnosti Drugoga, prema Onome od koga znamo da smo ljubljeni.
Čini se da danas sve ide protiv duhovnosti, interiornosti, sabranosti i molitve jer nas "utrka života" tjera da živimo na površini tolikih zbivanja koje se više i ne trudimo pratiti. Sve što se danas oko nas događa, i brzinom kojom se događa, stvara od nas promatrače života, a sve manje sudionike, da ne kažem protagoniste, tog istog života. Izgleda da mnogi život samo odrađuju.
Imate li problem s pažnjom tijekom mise? Čini se da se to svakom to događa. Fra Paul-Michael Piega za katoliči portal Churchpop dao je izvrsne savjete za izbjegavanje takvih smetnji tijekom mise.
Valja vjerovati da Bog djeluje u nama i da su naša unutarnja i vanjska putovanja, naša nemoć, kao i previranja, dio većeg plana čijeg smo mi tek mali dio.
Bog nije dao Izraelcima samo kruh s neba…
Prokušanost našeg života svjedoči kako je strpljivost put koji vodi k miru, učenje staza koja vodi k znanju, a poniženje je jedini put koji vodi k poniznosti.
„Ali, jao čovjeku po kom dolazi sablazan!“(Mt 18,7)
Život treba podvrći kritici vrijednosti.
Što čini onaj koji se uzoholi? Uspravi se, digne glavu, uzdigne pleća, želi povećati čitav svoj stas. Sve na njemu govori: "Ja sam veći od tebe, ja sam viši nego ti !"
Pitanje Boga i odgovor na to pitanje mjerilo je kulture pojedinog čovjeka i cijelog čovječanstva.
Vrlo je lako upasti u lijenost, besposličarenje, odugovlačenje ili čak nemarnost.
Božji se ljudi ne gube u raspravama; oni jednostavno žive cjelovitost.
Željeti svetost bez napora, tražiti bilo koju krjepost bez kušnje i borbe, bez bitke i poraza, mladenački je san koji ne odolijeva pred prokušanim iskustvom pravoga duhovnog života.
Sveti Padre Pio bio je franjevac kapucin (OFMCap) koji je dugi niz godina nosio na svome tijelu svete Isusove rane (stigme).