Bog je doveo Izraelce iz ropstva u pustinju kako bi se naučili ispravno ga tražiti… Bog je želio sklopiti Savez sa slobodnim narodom. Da bi to bio, taj narod je trebao najprije očistiti svoj srce od ropskih navika i naučiti u svemu biti oslonjen na Boga.
PUT PREMA ISTINSKOJ SLOBODI često je i put suočenja sa vlastitim nutarnjim stanjem, sa ropstvom unutar sebe samih. Mnogi se često plaše upravo toga pa kad im se ukaže prilika za istinskom slobodom pribjegavaju bijegu (odustaju, vraćaju se na staro) ili proiciraju krivnju na drugoga (na Boga, na bližnjega i sl.).
“Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.”
U tom smislu prava sloboda od čovjeka zahtjeva posve drugačiju hranu i posve novi život. Zato Pavao i upozorava u Poslanici Efežanima: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: (Ef 4, 17)…
Samo oslobođen čovjek može sklopiti savez s Bogom i samo slobodan ga se može držati… To je Bog želio ponuditi svom narodu hraneći ih kruhom s Neba. Trebali su naime naučiti kako i njihove težnje moraju biti nebeske…
Mi se pak, nasuprot tome, moramo obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena (Ef 4, 23-24). A obnavljanje pameti znači uvijek se iznova podsjećati kako trebamo raditi za hranu koja ostaje za život vječni a to je ona koju nam daje Isus Krist (vidi Iv 6, 27).
Da bismo mogli odbaciti lažne ponude i grešna nagnuća potrebna nam je svakodnevna pomoć sakramenata, osobito euharistija: kruh za život svijeta… Potreban nam je kruh koji nam je sam Bog pribavio u svome Sinu.
ŠTO MORAMO ČINITI DA BISMO RADILI DJELA BOŽJA?
ZAŠTO ME TRAŽITE? Vrlo je važno pitanje koje nam postavlja Isus Krist. Isto tako, moramo znati da on znade ako idemo za njim iz krivih motiva.
Narodu koji ga je pohrlio tražiti odmah je dao do znanja: Tražite me, ali samo zato što ste jeli i nasitili se. Narod suočen s tako jasno izrečenom istinom pita: A što nam je činiti da bismo radili djela Božja? Postaju dakle svjesni da ono što čine, i ono što su činili, nije djelo Božje.
ŠTO MORAMO ČINITI DA BISMO RADILI DJELA BOŽJA? Moramo težiti za uzvišenim vrijednostima, za onim što je gore. Za onim gore težite, ne za zemaljskim – traži u svojoj poruci sv. Pavao – za onim gore, nebeskim, gdje Krist sjedi s desna Bogu.
Puno toga u našim djelima nije u skladu s djelom Božjim, i zato prvo što trebamo učiniti je preispitati svoja djela. Postaje jasno kako možemo ići za Isusom, a da zapravo ne tražimo njega. Iako se na izvan može tako doimati, ali sam Gospodin upozorava na prikrivene i posve krive razloge. To je opasna zamka za svakog kršćanina.
Svatko od nas se zato treba zapitati: Što me dakle pokreće, što me motivira da činim ono što činim? Koliko su mi djela koja činim usklađena s Božjima? Oko koje se hrane više trudim? Za koji sam život više zabrinut, oko koje se hrane više trudim: PROPADLJIVE ili
NEPROPADLJIVE? Što u svemu tome želimo zadovoljiti;koji oblik gladi nas na nešto pokreće? Zapitaj se: Što moram činiti da bi to što činim bilo djelo Božje?
Isus daje odgovor: Djelo je Božje vjerovati u onoga koga je on poslao (Iv 6, 29). A koga je to Bog poslao? Jasno, svoga Sina: on je djelo Božje, on je čudesna hrana. Onaj tko vjeruje u njega čini djelo Božje.
