Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. (Mt 24, 37-44)."
Budnost traži angažman, ona je okrenuta prema budućnosti podučena greškama prošlosti. Što god radimo, ne radimo bez razloga. Pravda se obazire samo na čovjekovu prošlost. To je njezina nepravda. Čovjek ima i budućnost, zato mu je treba priznati, omogućiti i otvoriti. Današnje stanje duhovne lijenosti i sljepoće treba sagledati u širem kontekstu. Svi mi puno toga znamo i usprkos svemu osjećamo se kao da su nam okovi na nogama. To je stoga što čovjeka nikada ne mijenja znanje nego Srce. Netko je drugi ovdje zakazao. O, licemjeri i farizeji što tovarite bremena ljudima, a sami ni da bi ste ih prstom pomakli. Treba amnestirati sve grešnike, ali grijeh nipošto.
Sa svih se strana forsiraju recepti koji ljude pretvaraju u ovce. Rješenje je društvenim problemima i krizama u promjeni života. Kažu da treba mijenjati strukture, ali – je li to dovoljno? Prava je revolucija, dostojna čovjeka, samo unutrašnja. U tome leži stalnost budnosti. Ako budnost ima smisla, ima samo ako se shvati da mora biti u prvom licu. Tko pobijedi sebe, nije pobijeđen, nego je postao pobjednikom. I zablude se ne mogu popraviti suzama, ali grijesi mogu.
Velika je zapreka budnosti, što uvijek očekujemo da se drugi mijenja, a ne mi. U tom je sav neuspjeh smirivanja i pomirenja svijeta. U njemu se ništa ozbiljno i veliko ne može promijeniti, ako se mi ne promijenimo. Da, budan čovjek mora uvijek biti spreman na obračun sa sobom, u protivnom...
...raskol sa samim sobom postaje neminovan.
