Mi imamo kontrolu, a ako je i nemamo, moramo se više potruditi kako bi smo je stekli."Izgleda kao da problem nije u nedostatku vjere, već u nedostatku kompetentnosti.
Ako si bolestan, potreban ti je kompetentan liječnik; ako si siromašan, potrebni su ti kompetentni političari; ako postoje tehnički problemi, potrebni su ti kompetentni inženjeri; ako je došlo do rata, potrebni su ti kompetentni pregovarači, itd... Na temelju ovakvog pristupa, Crkva i svećenici stoljećima su služili kao zamjena za kompetentnost. Sada na njihovo mjesto dolazi netko drugi i više nam nisu potrebni duhovni odgovori na praktična pitanja.
U ovakvom sekulariziranom okruženju uloga i zadaća Crkve se doživljava sve manje važnom i zato sve više marginaliziranom. No, postoji i druga strana medalje. Iza svih velikih postignuća našeg vremena krije se duboki očaj.
Dok naše društvo teži učinkovitosti i kontroli – usamljenost, otuđenost, nedostatak prijateljstva i intimnosti, poremećeni odnosi, dosada, osjećaj ispraznosti, depresije, beskorisnosti i duboki osjećaj nemoći ispunjavaju srca milijuna ljudi u našem svijetu koji teži uspjehu. Moralno i duhovno siromaštvo ispod suvremene maske bogatstva, uspjeha, popularnosti i moći postaje danas najveći uteg i ropstvo suvremenog čovjeka.
U pozadini svega krije se jasan krik: „Postoji li itko tko me voli? Postoji li itko kome je doista stalo? Postoji li itko tko mi može pokazati da ovo ima smisla, da nekome pripadam?" Osjećaj praznine, bezvrijednosti i nemoći, te stoga prepuštanje inerciji, pojavljuje se u daleko više ljudi nego što se to čini iz slike našeg naoko samouvjerenog društva. Potreba za novom, kršćanskom i duhovnom snagom svjedočenja sada postaje jasna.
Upravo s toga, duhovni primjeri budućnosti biti će oni koji će se usuditi reći da je njihova nevažnost u suvremenom svijetu božanski poziv koji im omogućuje da budu solidarni s tjeskobom koja leži ispod sjaja uspjeha i koji će dovesti Svijetlo naše Raspete i Uskrsle Ljubavi do svih kutaka Srdaca na ovome svijetu.
velecasnisudac.com
