Što je Pavao zapravo time htio reći? Jedno je sigurno. Njemu je živjeti Krist, za njega se Život sastoji u Kristu. Ali Pavao ide još i dublje. On ulazi u samo srce Mistike. Zapravo Krist i Život su za Pavla toliko identični da su zamjenjivi.
Što je život bez Krista? Za Pavla definitivno, takav život nije stvarni Život. On je svaki mogući Istinski Život našao u Kristu. Bez Krista za njega je sve mrtvo, jer sve oko nas tada postaje samo prividan život popraćen s puno ljudskih ludosti, strahova i krivnji. Postoji život i Život. Ovakve spoznaje, ne umom, nego Duhom, Srcem – zaista mijenjaju život. I Pavlov su život pretvorile u Život.
Stvarnost ovakvih spoznaja događa se u onom unutarnjem prostoru Tišine Duše u koji ne dopire nikakva buka. To je onaj prostor koji bi smo mogli nazvati i „Jezgrom osobe u nama". To je naše unutarnje Svetište, naše pravo „Ja", u kojem kad – tad prođemo svoju katarzu. Put do tog svetišta, uvijek je bio težak. A danas pogotovo, jer je više nego ikada zatrpan nezamislivim otrovima i smećem.
Dopustiti Našoj Ljubljenoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi da nam se tako približi da postane naša vlastita stvarnost, znači i proći put kao i On. Taj put znamo nije bio lagan, stoga nam jedino On može pomoći očistiti put do našeg vlastitog središta. Pavao ga je očito očistio. On se više ne boji ni progona ni smrti. Ne boji se, jer više ne djeluje polazeći od svog „ega", nego polazeći od Krista koji je srastao s njime. Kada svaki Život sraste s Kristom, tada je smrt uistinu...
...samo dobitak!
Velečasni Zlatko Sudac
Izvor: velecasnisudac.com
