I sigurno je tako. Nije bez razloga to što ih je Isus na kraju razgovora ukorio. No, ovaj odlomak nije isključivo o njihovim manama, nego i o njihovim vrlinama. Pokušajmo promotriti izbliza molbe dvojice apostola upućene Isusu.
Isus i apostoli su na putu. To je pomalo čudan put. Isus je išao sprijeda, ostali su bili iza njega. Svi su se bojali. To znači da se moralo dogoditi nešto zastrašujuće. Isus im govori o svome kraju. On im govori o tome da će ga ljudi osuditi na smrt, izrugati i popljuvati, izbičevati i ubiti, ali da će on uskrsnuti. Izgleda da to nisu shvatili apostoli. Zato ostaju odostraga. Boje se. U tom trenutku Ivan i Jakov dotrče Isusu. Oni mu prilaze kada Isus završava svoj govor riječima o uskrsnuću. Evanđelist
Marko označava to mjesto izrazom tada (grč. kai), odnosno nakon što. Stoga može se zaključiti da su samo Ivan i Jakov shvatili Isusovu poruku. Povjerovali su da će Isus uskrsnuti. Ostala su desetorica još u strahu, a njih dvojica odgovaraju potvrdno na
Isusovo pitanje: Možete li piti čašu koju ja pijem? Oni dakle žele primiti na sebe gorčinu Isusove muke. Oni vjeruju da će Isus uspostaviti svoje kraljevstvo, zbog čega unaprijed traže svoje mjesto u njemu. Oduševili su se i sada su spremni na sve.
Ta dvojica su dokazala da znaju gledati na Isusov put drugačije nego ostali. Vidjeli su mnoštvo čudesa, ali sada stoji pred njima nova dimenzija i novi zadatak. Isus govori da će pobijediti smrt, a on je pobjednik. Od toga trenutka smrt više neće imati zadnju riječ. Možemo pretpostaviti da su oni bili u nekom ushićenju i zato su zamolili Isusa da budu s njim. S druge strane sigurno postoji njihova želja za vlašću što im možda ne ide u prilog. Međutim, trebamo to pogledati s pozitivne strane. Oni žele sudjelovati u nečem što nadilazi njihovo shvaćanje.
Pogledajte kako ga oni mole: Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo. Oni ne govore što žele, nego mu kažu učini nešto što te sada molimo, ali još ti nećemo reći što ištemo, samo ti pristani na to! To je moguće samo tada kada je čovjek u velikom prijateljstvu s nekim ili kada nekoga želi prevariti. No, oni su u prijateljstvu s Isusom i zato mu kažu: prije nego te zamolimo, ti pristani! Isus uslišava njihovu molbu, iako će njezina realizacija izgledati malo drukčije. Kako bi se došlo do uskrsnuća treba prvo proći ono o čemu Isus govori: osudu, odbačenost, pljuvanje, blaćenje, bičevanje, smrt pa tek onda uskrsnuće.
Izgleda da ta dvojica ipak shvatili Isusove riječi. Ivan je do kraja ostao ispod Kristova križa. Jakov je prvi položio svoj život za Isusa kao mučenik. Oni su shvatili da prvo treba proći kroz nešto što je jako teško kako bi se stiglo do nečeg velikog. U Otk 11 apostol Ivan govori o dvojici muževa koji trebaju uvesti nebeski red na zemlji. Nažalost, oni su bili mučenički ubijeni a njihova su tijela bila razbacana po Sodomi i Gomori, ali poslije tri dana su oživjeli. Možda se upravo ta vizija povezuje s dvojicom apostola?
Uvijek se nalazimo na početku nečega. Pred nama su odluke. Kroz to moramo vidjeti perspektivu koju su vidjeli apostoli. Jesmo li toliko hrabri zamoliti Gospodina za najveće i nedokučive stvari? Neka sve što započinjemo bude učinjeno od srca, a ne tek tako, samo da prođe. Pokušajmo moliti za velike stvari. Traži uskrsnuće! Ukoliko postoji u tebi nešto što je smrt traži da uskrsneš.
Desetorica apostola koja su se obrušila na Jakova i Ivana nisu shvatili Isusovu poruku. Ti možeš! Jesi li spreman tražiti najveće i nedokučive stvari u svom životu? Ako jesi znaj da će taj put biti trnovit i težak i da ćeš na njemu trpjeti. Sigurno ćeš biti odbačen i popljuvan i ismijan. Ali, neka te to ne sputava tražiti ono najveće i nedokučivo, nešto što te danas možda i prerasta. Budi hrabar jer hrabrost je potrebna na putu odricanja i žrtve da stigneš do najvećih i nedokučivih stvari. Kršćanstvo je put zahtijevanja i traženja najvećih realnosti. Zato traži istinu, esenciju života, a ne prividan život. Nismo stvoreni da pužemo, nego da letimo. Takvi su kršćani. Traži sve od Gospodina. Čezni za tim.
