Pater je objasnio kako je njegova vjera do obraćenja bila više formalnost nego prava živa vjera.
"Do krizme je Crkva bila dio običaja, tradicije. Nije bilo svijesti da je Bog živ i da s njim mogu uspostaviti osoban odnos. Sve je to bilo više kao formalnost – prekrižiš se prije jela, pomoliš prije spavanja, ali bez pravog značenja," rekao je.
Ispričao je pater kako se u ranim dvadesetima suočio se s egzistencijalnom krizom. ”Prolazio sam kroz razne poslove, od studiranja na Poljoprivrednom fakultetu do fizičkih poslova. Sve što bih započeo činilo se privremeno.
Taj osjećaj da nisi na pravom mjestu stalno me pratio,“ prisjetio se. Osjećaj besmisla ubrzo je doveo do depresije. ”To je bila jedna od najtežih faza mog života. Ležao sam u krevetu, nisam imao volje ustati, otići na kavu ili čak do kupaonice. Svi su govorili ‘samo se pokreni’, ali to nije bilo moguće,” rekao je.
Pater Horvat danas svojom pričom inspirira mnoge, posebno one koji se suočavaju s vlastitim životnim izazovima. „Bog nas pronalazi i vodi kroz najteže trenutke. Moja depresija i besmisao danas su postali blagoslov jer me naučili kako razumjeti druge koji prolaze kroz slične borbe,“ zaključio je.
