Kao da ljudska mimika, odnosno govor tijela upućuje na traženje pomoći kod nekog drugog. To znači tražiti pogledom pomoć. No čovjek podiže svoje oči također kada vidi nešto lijepo, planinski ili morski krajolik koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim.
Evanđelist Ivan donosi nam jednu od Isusovih molitava koja se zove Velikosvećenička. Isus je velik svećenik, to znači prvi među svim biskupima i svećenicima. On je posrednik između Oca i ljudi. Često nas zanima što je Isus govorio Ocu. Ponajprije on je čeznuo za susretom s Ocem. Često je odlazio na samotna mjesta i molio. Ponekad je i cijelu noć proveo u molitvi. Ova koju donosi Ivan je vrlo posebna molitva. Isus ju je izgovorio na dan pomirenja (jom kipur) kada je veliki svećenik molio Boga da otpusti grijehe njegovu narodu. Tada je svećenik uz žrtvu od junaca i jaraca izgovarao Sveto Ime. Ime koje je inače neizrecivo. Sada je Isus Veliki svećenik i prinos koji daje samoga sebe Ocu kao pomirenje i moli za nas. On se obraća Bogu -Abba.
Isusovu blizinu s Ocem i čežnju za molitvom ocrtava Isusov pogled očiju. To su oči koje gledaju s potpunim uvjerenjem da će Otac učiniti sve za svojeg Sina. Isus podiže svoje oči kratko nakon pranja nogu apostolima. Svakome je prilazio, klečao i prao je noge. Sada moli za svakoga. On u svojoj molitvi podignutih očiju moli za mene, i za tebe.
Kada je još Isus učinio gestu podizanja očiju? Kada je mnoštvo hrlilo za Isusom. On je propovijedao i liječio je bolesne. Vidio je njihovu bijedu i beznađe. Upravo tada podiže svoje oči. Svojim pogledom blagoslivlja sve siromahe, gladne, žedne, odbačene jer on ih vidi sretnima. Dok su s njim, oni postaju sretni. Podignutih očiju Isus nastavlja svoju besjedu o ljubavi neprijatelja. I vjerujem da upravo tada je blagoslovio sve one koji su u svom srcu osjetili želju za pomirenjem s drugima. Moguće da u tom mnoštvu su bili oni koji već dugo nisu razgovarali jer su bili posvađani (usp. Lk 6,20-40).
Gdje još u evanđelju možemo pročitati o gesti podignutih očiju? Isus je jednom prilikom ispričao događaj o bogatašu i siromahu Lazaru. Zbog tvrdoće svojega srca bogataš je završio u teškim mukama. U trenutku on je podigao svoje oči i gledao je u sreću. Vidio je djelić neba. Promatrao je Abrahama koji je svojem krilu držao Lazara. Svojim podignutim pogledom vapio je za pomoć, ali s druge je strane gledao nebo, sreću koju je izgubio zauvijek (Lk 16,23). Na tom mjestu podignute nas oči podsjećaju na vapaj pomoći s jedne strane, ali s druge strane na čežnju za nebom.
Isusove podignute oči su ustvari naše podignute oči. To je gesta koju bismo trebali preuzeti od Isusa. To je molitveni stav u kojem dijete očekuje sve od svojega Oca. Podignute oči su vapaj za Božjom blizinom. Ne samo tada kada ništa ne ide, nego u svakom trenutku. Možda se i mi nalazimo u predvorju muka i pakla jer smo nekoga odbacili od sebe, a mi smo mu bili zadnja slamka spasa. I možda već sada vapimo za pomoć jer nam nedostaje radost. Podižemo oči vapimo za pomoć, ali kao da još u nama nema hrabrosti za pomirenjem ili isprikom. Isus upravo sada podiže svoje oči i zaokružuje pogledam jer možda među nama ima onih koji već dugo ne razgovaraju jer su se posvađali zbog sitnice. Želimo nebo, ali nas sputavaju naše grješne odluke.
Isus nas gleda i vidi nas sretnima na isti način kako je gledao ono mnoštvo ispred sebe dok ih je proglašavao blaženima. Isus i sada podiže svoje oči i gleda naše siromaštvo i odbačenost. On vjeruje u nas jer je molio za nas. Vjeruje da svi moramo biti braća i sestre koji slave Boga.
Podignute nas oči podsjećaju da nikada ne zaboravimo na druge nego da im u poniznosti služimo poput Isusa koji je na koljenima oprao noge svojim učenicima.
Gesta podignutih očiju je vapaj za dolaskom Duha Svetoga koji je ispunjenje Očeva obećanja. On nam je darovan kako bismo mogli upoznati Oca i Isusa i da nikada više nitko među nama ne osjeća odbačenost.
Sjeti se često geste podignutih očiju. Gledaj nebo i ljude oko sebe. Tako ćeš ispuniti zapovijed o ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
