Isusovu prispodobu o Kraljevstvu Božjem i zrnu pšenice te ljulju, teško je primijeniti kao savjet za poljoprivrednike. Ona ima duhovnu dimenziju. Poslužit će tebi i meni. U poljoprivredi svaki se korov čupa i uništava jer smeta, prekida vegetaciju biljki. U duhovnom shvaćanju korov može postati prilika za duhovni napredak. Ljulj kada sazrije, ljulja se iznad pšenice. Tada je lakše prepoznati taj korov i uništiti ga. Ljulja se – to me podsjeća na ljuljačku. Zlo se ljulja oko nas. Nudi nam uništenje. Ono nema ništa zajedničko s dobrom. Zlo ne dolazi od Boga, ali iz svakoga zla Bog može izvesti dobro.
Ljuljajuće zlo želi te poljuljati u vjeri. Ono je svugdje oko tebe. To zlo postaje za tebe prilikom za svetost. Zvuči nevjerojatno, ali to je istina. „Kako je moguće da zlo oko mene može postati prilikom za moju svetost?“ Gospodin je dopustio rasti ljulju (kukolju, korovu) sve do žetve, iako su žeteoci bili sigurno nestrpljivi i htjeli su prije počupati korov. Zašto Bog dopušta tu duhovnu ljuljačku? Zašto dopušta da zlo raste oko nas sve do žetve? Mudrost je u tome što Bog blago sudi i sa svima upravlja s velikom pažnjom (Mudr 12, 13.16-19). Postoji još jedno mjesto koje nam donosi odgovor. U Pjesmi nad pjesmama 2, 2 nalazi se i ova rečenica: „Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.“
Dobro sjeme su sinovi Kraljevstva, a kukolj sinovi Zla. Tvoje dobro srce vrlo često je opkoljeno opakim ljudima. Sigurno se tada osjećaš kao na ljuljački između dobra i zla. Životne situacije u kući alkoholičara, u posvađanoj rodbini, u opakom susjedstvu ili zlim ljudima na poslu postaju svojevrsna duhovna ljuljačka. No Isus ti danas pokazuje drugu perspektivu. Ti kažeš: „Više ne mogu. Predugo to sve traje!“, a Isus kaže: „Možeš jer ja sam s tobom. Darovao sam ti svoga Duha. Duh Sveti je razliven u tvom srcu. On kliče iz tvog srca direktno u Božje srce! On potpomaže tvoju nemoć. Moli zajedno s tobom.“ (usp. Rim 8, 26-27). Prema tome, tvoj muž alkoholičar, i nepopravljiv, postaje za tebe prilika za svetost. Tvoje kolege na poslu, koji ti rade opake stvari, postaju za tebe polje mogućnosti svetoga rasta. Svaki nesporazum, tihi dani, omalovažavanja, primanje na sebe sve vrste klevete postaju za tebe prilika za svetost.
Dok zlo oko tebe je sve jače i duhovna napetost prekoračuje granice živčanog sustava, Duh Sveti izlijeva na tebe svoju milost. Njegovom nazočnošću postaješ ukrašen poput ljiljana među trnjem. Ne boj se kada ti se čini da te je zlo preraslo. Korov je uvijek veći nego pšenica, ali znaj da u tim neprilikama možeš iskusiti Božju ljubav. Na tom poligonu ustvari učiš što znači istinski bojati se Boga. Samo strah kako ne bismo uvrijedili Boga, neka nas prati. Svaki drugi strah je nerealnom igrom zloga duha koji te pokušava ljuljati, obeshrabriti i uništiti.
S druge pak strane dok zlo hara pokraj tebe i čini ti se da te vrijeme gazi svojim zlim dahom, pozvan si na spasonosno strpljenje. Bog je gospodar vremena. On strpljivo čeka. Čini se da žeteoci iz prispodobe su postali nestrpljivi. Željeli su odmah uništi zlo. No naglost može uništiti. Bog je strpljiv i poziva na strpljenje. Vrijeme provedeno na poligonu borbe protiv zla također poziva na strpljenje. Strpljenje i ljubav oblikuju Isusova učenika. Strpljenje i ljubav rađaju milosrđem, ali to ne znači da Bog prihvaća zlo.
Nije lako živjeti, ali sada bit će lakše shvatiti sva duhovna ljuljanja, odnosno borbe u kojima nisi sam. Pored Zla, možeš postati svet. Neće pomoći ni suze, ni stalno prigovaranje, ni vrijeđanje na Boga i na cijeli svijet. Pokušaj zahvaliti za tu priliku. Po njoj postaješ strpljiv, pouzdaješ se u Boga i na kraju ulaziš u nebo kao član Božjeg kraljevstva.
