Apostol Ivan napisao ju je na otoku Patmosu. Tu je odsluživao kaznu zbog ateizma. Cezar Domicijan sam je sebe proglasio bogom. Svi koji to nisu htjeli priznati ubrzo bi završili svoj život. U našim životima često imamo božanstva, odnosno idole kojima se klanjamo iako znamo da je to protiv Božjih riječi o klanjanju idolima, odnosno kipovima. Kip na grčkom znači idol, a dolazi od riječi idein, što znači vidjeti ili jednostavno intenzivno razmišljati o nečemu. Često imamo misli koje postaju naši idoli. Ponajprije, zaokupljuju naše želje za imati i posjedovati. Ima u nama i prisilnih misli koje također izjedaju našu slobodu. Tim mislima često se klanjamo i žrtvujemo sebe i druge oko sebe. One nas zarobljuju i postaju naši bogovi, a mi njihovi klanjatelji.
Trebamo poput Ivana apostola postati ateisti za ovaj svijet i klanjati se samo jednomu – Isusu Kristu Kralju.
Mnogi na različite načine pokušavaju shvatiti Kristovo kraljevstvo. Ponekad, oni koji ne shvaćaju kakva je njegova narav čine veliko zlo. Isus pred ljudima koji maju vlastitu koncepciju kralja i kraljevstva jednostavno bježi kao što je to učinio u trenutku kada su ga Židovi nakon umnažanja kruha htjeli proglasiti kraljem (Iv 6,15). No, s druge strane mnogi su ljudi prepoznali u umirućem Kristu na križu svojega Kralja. On je i tada učinio prvu gestu kraljevske milosti kada je primio u svoje kraljevstvo zločinca.
Nevin je Isus na križu u Ivanovu evanđelju uspoređen s janjetom. On je to janje koje svojom prolivenom krvlju odnosi grijehe. U knjizi Otkrivenja (Otk 5) čitamo o dramatičnoj i napetoj situaciji, koja ima sretan završetak i naravno svojeg junaka, koji stiže u pravi trenutak. Kada je apostol Ivan stigao u nebo ugledao je velike moći, kerube, serafe, anđele i starješine. Svi su gledali u Onoga koji sjedi na prijestolju i drži zapečaćenu iznutra i izvana knjigu sa sedam pečata. Ona je simbol svih tajni života, svijeta i spasenja. U to se javio snažan anđeo koji upita: Tko je dostojan otvoriti tu knjigu i otpečati pečate njezine? Događa se konsternacija. Ivan kaže da nitko na nebu niti na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjigu i pogledati u nju. To znači da između svih tih velikih sila nebeskih, snaga i anđela nije bilo nikoga tko bi imao moć otvoriti knjigu. Ivan je, poput malog djeteta, briznuo u plač. Tada mu prilazi jedan od starješina, jer svi su znali što će se dogoditi za trenutak, i tješi Ivana govoreći: Ti ne plači, sad će doći. I kaže Ivan: Vidjeh, stoji, kao zaklan Jaganjac. Riječ zaklan odnosi se na jaganjčevu žrtvu. I taj „kao zaklani Jaganjac“ prilazi knjizi i jednostavno ju otvara. Tu nema nikakve borbe, napora. On jednostavno otvara tu knjigu. Jaganjac – a ne ovan – koji je slab i mlad i koji možda zbog svoje žrtve i svoje dobi jedva stoji na nogama, može učiniti ono što nitko drugi od najvećih i ljudi i stvorenja ne može učiniti. To je Kralj.
On pobjeđuje po svojoj nevinosti jer je janje bez ljage. On nije jaki ovan, nego utješno janje. Ne pobjeđuje velikim mačem ili nekom posebnom bitkom s mnoštvom vojnika. On je svjedok, on je vladar, Sin Božji koji se ne mora uopće boriti. On pobjeđuje ljubavlju i velikim srcem koje je uvijek spremno za žrtvu. On je Kralj. On je nevin Kralj. Ta njegova nevinost ima veliku snagu ljubavi, koja uvijek pobjeđuje svako zlo. On ne napinje duhovne mišiće, nego ima vlast milosrđa i ljubavi.
Pokušajte sjesti i razgovarati s Kristom kraljem koji je Jaganjac. Neka taj Jaganjac bez ljage legne kraj tebe. Moguće da postoji nešto u tebi što je zapečaćeno i nitko ti ne može pomoći otpečati, Kralj i Jaganjac otvorit će svaki pečat. Ukoliko danas plačeš, sjeti se onog starješine koji ti kaže: Znaj da će sve dobro završiti jer je s nama Jaganjac. On je taj Kralj koji svjedoči za istinu i moli ga da se za tebe brine drukčije nego što čine moćnici ovoga svijeta. Moli ga da jednostavno da otvori knjigu tvojega života i da te uvede u svu istinu. Promatraj njegovo kraljevanje i njegovu ljubav prema tebi.
On je jedini Mesija i Bog.
