Sv. Eligije (franc. Eloi, hrv. Berislav) rodio se oko 588. godine nedaleko Linogesa u središnjoj Francuskoj.
Iako se u Novom zavjetu sv. Andrija spominje svega osam puta, uloga tog ribara iz Betsaide u Galileji medu apostolima i svecima nije nimalo zanemariva.
Svi sveti franjevačkoga reda se slave 29. studenoga upravo zato što je toga dana 1223. godine papa Honorije III. posebnim pismom potvrdio Pravilo Manje braće.
Sv. Jakov Markijski (1394.-1476.) rođen je u talijanskoj pokrajini Marche, u mjestu Monte Bandone.
Sv. Franjo Antun Fasani (1681.-1742.) se rodio kao jedinac siromašnih roditelja u talijanskom gradu Luceri, gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića.
Sv. Leonard Portomauricijski (1676.-1751.) promicatelj je pobožnosti križnog puta i zaštitnik pučkih misionara, sljedbenik je franjevačkog ogranka reformata.
Sv. Katarina Aleksandrijska živjela je u III. stoljeću u egipatskoj Aleksandriji.
Sv. Andrija Dung-Lac i drugovi vijetnamski su mučenici.
"Ustadoše nečasni protiv časnih ljudi, neslavni protiv slavnih, bezumni protiv mudrih, mladi protiv starih.
Sv. Cecilija zaštitnica je crkvene glazbe i glazbenika.
Prikazanje Blažene Djevice Marije je zapravo spomendan kada je 543. godine posvećena crkva Sv. Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskog kralja.
Sv. Edmund (841.-870.) kralj je istočne Engleske i mučenik.
Bl. Salomeja Krakovska (1211.-1268.) rođena je u Krakovu u kraljevskoj obitelji 1211. godine.
Sv. Janja Asiška (1197.-1253.) sestra je sv. Klare, utemeljiteljice "Reda siromašnih sestara", klarisa.
Sv. Elizabeta Ugarska ili Tirinška (1207.-1231.) rođena je 1207. godine kao kćerka ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II.
Supruga, majka, kraljica, dobročiniteljica – četiri su riječi za najkraći opis sv. Margarete Škotske, čiji životopis dokazuje da sveci ne moraju nužno prolaziti putovima patnje, boli, osamljenosti i nerazumijevanja.