I zbog toga su tako daleko pravda i mir, jer je svak napustio strah Božji te je potamnila vjera u njega; nitko više ne koraca po normama njegovih zapovijedi, niti se ponaša na način dostojan Krista, već svatko ide za željama svoga zlog srca, što je začelo onu opaku i bezbožnu zavist zbog koje u svijet uđe smrt." Pročitavši navedene riječi, mnogi će zasigurno pomisliti da su pisane "jučer" ili bar u ovom stoljeću... Pa ipak, napisane su ni punih sto godina nakon Isusova rođenja! A napisao ih je sv. Klement koji je na čelu Crkve bio od 92. do 101. godine, kao četvrti papa nakon Petra, Lina i Anakleta. Zapravo, ponajviše po tom pismu upućenom Korinćanima papa Klement se i urezao u povijest. Jer, ostali podaci o njegovu životu vrlo su oskudni. Neki ga dovode u vezu sa sv. Pavlom, neki ga pak povezuju izravno sa sv. Petrom. Osim što je bio četvrti papa, zna se tek toliko da je podrijetlom bio Židov, kulturom Helen te da je umro kao mučenik negdje na Istoku, gdje je bio prognan od rimskoga cara Trajana.
No i sama njegova poslanica Korinćanima, čija je mjesna kršćanska zajednica došla u tešku krizu, dovoljna je da se očita Klementova ljudska i glavarska veličina. U Korintu je, naime, šačica mladih pobunila ljude protiv svećenika. Iz zavisti i osobnih interesa nisu priznavali zakonitu crkvenu vlast i zavodili ljude na svoju stranu tako da je prijetio raskol. Papa Klement reagirao je hitro i odlučno pokazavši u svom pismu i čvrstinu i dobrotu. Korinćane je, istina, ukorio prilično "hrapavim" riječima, ali ih je istodobno kao pravi pastir pozvao na pomirenje, podsjetio na poniznost i poučio ih u pitanjima hijerarhije u Crkvi. A svaku je svoju riječ morao itekako dobro odvagnuti, ako se imaju na umu tadašnje "poštanske usluge". Jer, njegovi izaslanici Klaudije, Valerije i Fortunat mjesecima su morali putovati od Rima do Korinta... Stoga je mudri Klement, realistično razmatrajući i mogućnost da njegove riječi naiđu na tvrdoglave glave i "gluhe" uši, na kraju pisma strogo rekao da će svatko tko ne posluša njegovu riječ "na se navući krivnju i ne tako malu pogibao". Kakve je konkretne rezultate postigla Klementova poslanica, ne zna se, ali opstajanje Crkve i svakodnevno životno iskustvo (i ono necrkveno!) pokazuje kakve rezultate može donositi sretan spoj dobrote i strogosti u osobi poglavara ili oca.
