Budući da prava pobožnost prema Mariji vodi putem sjedinjenja s Isusom, ona se ostvaruje i u ovom velikom otajstvu. Zbog toga učiteljstvo crkve poručuje da u Mariji prepoznajemo savršen uzor Isusova učenika i u „duhovnom stavu kojem Crkva slavi i živi božanska otajstva.“ (MC 16) Tko se posvetio Mariji, ona ga vodi putem usvajanja načina života potpunog prikazanja samoga sebe i sve dubljeg otkrivanja neistraživog blaga euharistije.
Sv. Ljudevit, na kraju Rasprave, donosi nauku kako živjeti duhovnost posvete kod sudjelovanju u Euharistiji i na poseban način kod svete pričesti. Marija nas uči da dublje zaživimo to središnje otajstvo kršćanskog života i jedan od najvažnijih trenutaka na putu rasta u vjeri.
Možemo se pitati zašto inzistirati na Marijinoj prisutnosti u samom činu svete pričesti koja se obično shvaća kao neposredni susret duše i Isusa? Treba naglasiti da kada svetac govori o pričesti po Mariji onda se ne radi o tome da bi duša prevladala neku distancu između nje i Isusa, jer ona ne postoji nego da mu priprave što dostojnije uvjete kod njegova silaska u dušu. Montfort na taj način naglašava naše duhovno siromaštvo koje po sjedinjenju s Marijom postaje dostojnije boravište euharistijskom Isusu.
Budući da onaj tko se posveti nastoji sve činiti s Marijom, po Mariji, u Mariji, to naravno vrijedi i za najuzvišeniji čin duhovnog života a to je sveta pričest. Ne radi se o tome da mi doslovno izmolimo cijelu pripravu koju preporuča Montfort, nego da uđemo u duh koji nam poručuje. On bi htio da stvaramo u duši duhovni stav sjedinjenja s Marijom, slikom Crkve koja u vjeri prihvaća Isusa. Sam sv. Ljudevit na kraju kaže da će Duh Sveti duši koja se na ovaj način pričešćuje nadahnuti druge slične misli.
Prije pričesti:
1. Ponizi se duboko pred Bogom. 2. Odreci se svoga sasvim pokvarenoga dna i svoje priprave, makar se ne znam koliko pričinjala dobra tvome sebeljublju. 3. Obnovi svoju posvetu govoreći: Sav sam tvoj, moja draga Gospodarice, i sve je moje tvoje. Zamoli ovu dobru Majku da ti pozajmi svoje Srce, da u nj primiš njena Sina s njenom pripravom.
Prikaži joj da bi trpjela slava njezina Sina, kad bi on bio primljen u tvoje tako prljavo i tako nestalno srce, koje bi Isusu okrnjilo slavu ili ga izgubilo. Ali ako se ona hoće nastaniti kod tebe, da sama primi svoga Sina, to joj je slobodno zbog vlasti koju ima nad srcima, a njen će Sin na taj način sasvim lijepo biti primljen od nje bez ljage i bez pogibelji da bude uvrijeđen ili izgubljen: Bog je posred nje, poljuljat se neće. (Ps 45,6)
Reci joj pouzdano, da je sve ono dobra što si joj darovao mali doprinos njezinoj časti, ali da joj svetom Pričešću želiš darovati onaj isti dar koji joj je nekoć darovao vječni Otac, i da će biti više počašćena tim darom, nego da joj daruješ sva dobra svijeta. Reci joj, napokon, da Isus, koji je ljubi neizmjerno, želi opet s ugodnošću otpočinuti u njoj, premda će se to zbiti u tvojoj duši, prljavijoj i siromašnijoj od staje, u koju mu nije bilo teško doći, jer je u njoj bila ona - Marija. Zamoli je da ti daruje svoje Srce ovim nježnim riječima: Uzimam te za sve blago svoje. O Marijo, daj mi Srce svoje!
Za vrijeme pričesti:
Stupajući da primiš Isusa Krista, poslije Očenaša, reci mu tri puta: Gospodine, nisam dostojan ... Govoreći prvi put, pomisli na vječnog Oca, pa mu reci da nisi dostojan primiti njegova jedinog Sina zbog svojih opakih misli i svojih nezahvalnosti prema tako dobrome Ocu, ali eto Marije, njegove službenice: Evo službenica Gospodnja, koja to čini mjesto tebe i nadahnjuje ti najveće pouzdanje i nadu kod njegova božanskog Veličanstva: Jer si me posebnim načinom utvrdio u nadi.
Reci zatim Sinu: Gospodine nisam dostojan... da nisi dostojan primiti Ga radi svojih nekorisnih i opakih riječi i svoje nevjernosti u njegovoj službi, ali ga ipak moli da ti bude milostiv, jer ćeš ga uvesti u kuću njegove rođene Majke i tvoje Majke, i nećeš mu dati otići dok se ne nastani kod nje. Uhvatih ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću Majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje (Pj 3,4). Zamoli ga da ustane i da pođe k svom počivalištu i u svoj sveti šator.(usp.Ps 131,8)
Reci mu da se nimalo ne uzdaš u svoje zasluge, u svoju snagu i u svoje priprave, kao Ezav, nego u zasluge, snagu i priprave Marije, svoje drage Majke, kao mali Jakov u brigu Rebekinu, i da se ipak usuđuješ približiti njegovoj svetosti, premda si grješnik i pravi Ezav, jer su tvoja snaga i nakit zasluge i krjeposti njegove presvete Majke.
Reci i Duhu Svetomu: Gospodine, nisam dostojan... da nisi dostojan primiti remek-djelo njegove ljubavi zbog mlakosti i opakosti svojih djela i svoga protivljenja njegovim nadahnućima, ali da je Marija, njegova vjerna Zaručnica, sve tvoje uzdanje, pa reci sa sv. Bernardom: Ona je moja najveća sigurnost, ona je sav razlog moga ufanja.
Možeš mu se također pomoliti da opet siđe u Mariju, svoju nerazdruživu Zaručnicu, jer je njezino krilo jednako čisto i njezino Srce jednako užeženo kao što je i nekoć bilo; i da bez njegova dolaska u tvoju dušu ni Isus ni Marija neće biti oblikovani ni dostojno nastanjeni u tvojoj duši.
Poslije svete pričesti:
Poslije svete Pričesti, sabravši se u se i zatvorivši oči, uvedi Isusa u Srce Marijino. Daj Ga njegovoj Majci, koja će ga primiti ljubezno, smjestiti časno, klanjati mu se duboko, ljubiti ga savršeno, zagrliti ga nježno i iskazati mu u duhu i istini mnoge počasti, koje su nama nepoznate zbog naše guste tame.
Ili se drži sasvim ponizna srca u prisutnost Isusa nastanjena u Mariji; ili se vladaj kao rob na vratima kraljevskog dvora, gdje je Kralj u razgovoru s Kraljicom; pa dok se oni razgovaraju i dok ne trebaju tebe, ti pođi duhom u nebo i svuda po zemlji i zamoli sve stvorove da zahvaljuju i časte i ljube Isusa i Mariju mjesto tebe: Dođite, poklonimo se... (Ps 94,6).
Ili također moli sam Isusa, u zajednici s Marijom, za dolazak njegova kraljevstva na zemlji preko njegove svete Majke, ili ga moli božansku mudrost, ili ljubav Božju, ili oproštenje grijeha, ili koju drugu milost, no vazda preko Marije i u Mariji. Gledajući na se poprijeko, reci: Ne obaziri se, Gospodine, na moje grijehe, nego neka tvoje oči gledaju na Marijinu pravdu, to jest neka oči tvoje vide u meni samo Marijine krjeposti i zasluge. A spominjući se svojih grijeha nadodaj: Neprijatelj čovjek to učini, a taj moj najljući neprijatelj, koji je počinio ove grijehe, jesam upravo ja. Možeš također reći: Od čovjeka opaka i himbena izbavi me (Ps 43,1), ili još: Ti treba da rasteš, a ja da se umanjujem (usp.Iv 3,30). Moj Isuse, ti treba da rasteš u mojoj duši, a ja da se umanjujem; Marijo, ti treba da rasteš u meni, a ja da budem manji nego sam bio. Ili reci ovo: Rastite i množite se (Post.1,28). Isuse i Marijo, rastite u meni i množite se vani u drugima.
Bezbroj je drugih misli, koje nam Duh Sveti donosi na pamet, pa će ih donijeti i tebi, ako budeš dobro sabran, umrtvljen i vjeran ovoj velikoj i uzvišenoj pobožnosti, u kojoj sam te, evo, poučio. Ali, spomeni se da će Isus biti to više proslavljen što više pustiš Mariju da ona radi u tvojoj Pričesti, a da ćeš to više pustiti Mariji da radi za Isusa, a Isusu da radi u Mariji, što se dublje poniziš i budeš ih slušao u miru i šutnji, ne mučeći se da gledaš, kušaš i osjećaš. Jer pravednik živi o vjeri svagdje, a osobito u svetoj Pričesti, koja je čin vjere: Pravednik moj živi od vjere. (Heb 10,38)» (PP 266 – 273)
