“Nitko se ne bi trebao upuštati u gestu koja skreće pozornost na sebe ili ometa tijek procesije prema i od Svete Pričesti”, napisao je.
Cupich je izrazio ovu zabranu – i druge iznenađujuće izjave o liturgijskim normama i tradicijama Katoličke crkve – u članku od 11. prosinca u Chicago Catholic, službenim novinama njegove nadbiskupije. U svojoj izjavi, kardinal je, čini se, izrazio da katoličko članstvo u kongregaciji nadilazi njihov osobni odnos s Kristom.
Pozivajući se na mali dio Sacrosanctum Concilium, dokument Drugog vatikanskog sabora iz 1963. o katoličkoj liturgiji, Cupich je napisao:
Koncil je pozvao na puno, aktivno i svjesno sudjelovanje svih krštenika u slavljenju Euharistije kako bi odražavalo naše uvjerenje da u svetoj liturgiji vjernici postaju Tijelo Kristovo koje primaju.
Naš obred za primanje Svete Pričesti ima posebno značenje u tom pogledu. Podsjeća nas da primanje Euharistije nije privatna, nego zajednički čin. Iz tog razloga, norma koju je Sveta Stolica uspostavila za Sveopću Crkvu i odobrila Američka biskupska konferencija je da vjernici zajedno procesuiraju kao izraz njihovog dolaska naprijed kao Tijela Kristova i da primaju Svetu pričest.
Međutim, izjava Američke biskupske konferencije o toj temi navodi da je norma za primanje Svete Pričesti u Sjedinjenim Državama “važeća, osim ako pojedini vjernik želi primiti Pričest dok kleči”, te da je naklon čin poštovanja od strane onih koji primaju.
Umjesto da nudi argumente o bilo kojoj drevnoj praksi stajanje dok se prima Svete Pričesti, Tijelo, Krvi, Duše i Božanstva našeg Gospodina Isusa Krista, kardinal je tvrdio da je važnost procesija u povijesti liturgije. Prema njegovom mišljenju, procesije su toliko ključno da nitko ne bi trebao “ometati snažan simbolički izraz” hod do i od Svete Pričesti:
Ništa se ne smije učiniti da se spriječi bilo koja od tih procesija, osobito ona koja se odvija tijekom svetog obreda Pričesti. Ometanje ovog trenutka samo umanjuje taj snažan simbolički izraz, kojim vjernici u zajedničkoj obradi izražavaju svoju vjeru da su pozvani postati Tijelo Kristovo koje primaju. Svakako se poštovanje može i treba izraziti naklonom pred primanjem Svete Pričesti, ali nitko se ne smije upuštati u gestu koja skreće pozornost na sebe ili ometa tijek procesije.
Kardinal Cupich otišao je toliko daleko da je nagovijestio da bi klečanje u čast primanja Presvetog Sakramenta “bilo u suprotnosti s normama i tradicijom Crkve, koje su svi vjernici pozvani poštivati.”
Zapravo, tradicija Katoličke Crkve, neprekinuta sve do doba liturgijskog eksperimentiranja 1960-ih i 1970-ih, jest da vjernici laici primaju Presveti Sakrament, kojim dijeli svećenik, a njegove su ruke posvećene za rukovanje svetom Euharistijom, na jezik dok kleče.
Dr. Peter Kwasniewski potvrdio je da se “nikome ne može uskratiti” primanje Svete Pričesti klečeći, “štoviše, ne prekida nikakvu “procesiju”.
Kwasniewski je istaknuo da Cupich “izbjegava reći da je Vatikan više puta potvrdio pravo laika da primaju pričest klečeći ako tako žele”.
Nastavljajući, liturgičar je tvrdio da je “daleko više zajedničko imati vjernike koji kleče kod oltarne ograde, rame uz rame, dok se svećenik kreće od jednog do drugog. Kako može biti zajednički čin stajati u redu, jedan po jedan, kao da kupujete autobusne karte?”
Kwasniewski je kritizirao “ideju da je Crkva toliko obogaćena Drugim vatikanskim saborom i njegovim liturgijskim reformama” koje je izrazio Cupich. Ovoj ideji, rekao je, “suprotstavlja se stalni pad posjećenosti crkve od sredine 1960-ih nadalje (to jest, od vremena kada su promjene počele ozbiljno ostvariti).”
“Najosnovniji oblik aktivnog sudjelovanja je da se pojavite na misi. Po tom jednostavnom kriteriju, reforma je bila kolosalna pogreška”.
