Ljudi su drugačiji, nego što su prije bili. Sve se manje i manje zalažemo za ono što je najpotrebnije, nemamo vremena za sebe i svoje najbliže. Sve se češće čuje: nemam vremena.
Umjesto da smo radosniji, postajemo sve tužniji i tužniji, unatoč razvoju tehnike i komunikacije. Sve bi nam to trebalo biti na usluzi, no ipak sve češće postajemo robovi različitih sprava. Jako je tužno čuti od svojih prijatelja nemam vremena! Sve manje i manje se posjećujemo te se zatvaramo sa svojim problemima, pa se na kraju rađaju frustracije.
Tisuće su ljudi nezadovoljni; stalno se opravdavaju manjkom vremena za molitvu, za svoju obitelj, za brigu i pomoć bolesnima. No, u podsvijesti osjećamo da ne bi trebalo biti tako jer se radi o veoma velikim stvarima. No, trebamo se ipak zapitati. Opravdava li nas to pred Bogom? Ma tko je kriv što nemam vremena za sve ove upravo nabrojane stvari? Je li Bog stvorio prekratak dan? Oni koji se potpuno pouzdaju u Gospodina znaju da takvo mišljenje nema smisla i da nije ispravno. Imamo doista dovoljno vremena kako bismo sve uspjeli uraditi. Bog nam je odredio konkretan vremenski interval u kojemu možemo ispuniti sve što očekuje od nas. On dobro poznaje naše mogućnosti i On sam, koji je iznad svoga vremena, daje nam dragocjeno vrijeme. Očito je, da i radimo 24 sata u danu, nikada nećemo uspjeti uraditi sve što bismo željeli. Što sebi natovarimo više poslova, tim ćemo više vidjeti svoju ograničenost i nemogućnost, što će nas na kraju dovesti do frustracije. Bog ne traži od nas da ispunjavamo sve zadatke, nego samo ono što On od nas očekuje. Gdje se, stoga, nalazi ključ dobro i korisno iskorištenoga vremena? Zašto jedni čine puno dobra, a nikada ne gunđaju da nemaju vremena ili da im nešto fali, a drugi čine nešto – koliko toliko – i stalno gunđaju? Odgovor je relativno jako jednostavan: Oni koji vole, uvijek imaju puno vremena za sve.
S pravom je izrečena i ova poslovica: Vrijeme je ljubav, a ne vrijeme je novac. Zaljubljeni cura i momak uvijek nalaze vremena za sebe. Svoje spojeve stavljaju u prvi plan. Uvijek se uspiju susresti i porazgovarati, napisati sms, pismo. Muškarac koji voli svoju suprugu uvijek nađe za nju vremena, ili za djecu ili za svoje roditelje. Prijatelj koji je stvarno prijatelj, nikada neće reći: a, nisam imao vremena! Nego će se zaustaviti, malo popričati, napisati sms. Istinska se ljubav nikada neće ispričavati golemim svakodnevnim brigama. Jedino je Ljubav kadra prekoračiti vremenske barijere. Onaj koji ne voli, nema vremena ni za Boga ni za ljude.
Laž počinje s:“Nemam vremena“!. Često puta kažemo Nemam vremena da sam sebe prisluhnem, nemam vremena da sam sa sobom ostanem. Jadikujemo nemam vremena da se sebi približim, nemam vremena da na sebi radim
Mjesto toga kažem: „Eto takav sam“. Nemam vremena poslušati svoga bližnjega, nemam vremena zaustaviti se na njegov glas, nemam vremena otkriti uzrok nesporazumu, pa na kraju nemam vremena premišljati svoje riječi. Zato kažem „dobar sam“ te „Nitko drugi nije mi potreban“. Tvrdnja nemam vremena – otvara put laži, jer uistinu nemam vremena tragati za Bogom. Odstranjujem Boga od sebe i živim u mrak. Stoga nisam slobodan jer stalno lažem: „ Ja nemam vremena“. Jesi li pozdravio svoje prijatelje?
