Zar su svi ti ljudi teški grešnici? Naravno da ne! Radi se o neznanju ili krivom vjerskom odgoju.
Grešnik je svaki čovjek. «Lažac je tko kaže da nema grijeha», napisao je apostol Ivan. No, valja razlikovati laku od teške grešnosti. Laka grešnost je posljedica lakših (bezazlenijih) grijeha i ona nije potpuni prekid prijateljstva s Bogom. Teška grešnost nastaje kada učinim teški (smrtni) grijeh koji me odvaja od Boga.
Laki i teški grijesi
U pravilnom razlikovanju ovog stanja nalazimo odgovor na postavljeno pitanje u naslovu. Lakši grijesi su sve one pogreške kojima nismo ozbiljnije prekršili Božje zapovijedi. To su prosti i nekulturni izrazi, trenutne ružne misli koje nastojim što prije odagnati od sebe, sitne svakodnevne svađice i nesuglasice u kojima nikoga nismo ozbiljnije uvrijedili, sitniji ispadi ljutnje koji nisu urodili ozbljnijom svađom ili sukobom itd.
Teški grijesi su ozbiljnija povreda Božjih zapovijedi koje sam svjesno učinio. Neki grijesi nikada ne mogu biti laki grijesi (npr. bogopsovka). Neki grijesi mogu biti laki i teški. Npr. ako namjerno nisam bio na nedjeljnoj misi a mogao sam onda je to teški prijestup 3. Božje zapovijedi. Ako sam bio bolestan ili na putu onda to nije grijeh. Ako nenamjerno nisam otišao, onda to može biti laki grijeh.
Osobno kajanje
Za sve takve (lakše) grijehe oproštenje od Boga mogu primiti IZVAN ISPOVIJEDI, u osobnom (privatnom) kajanju koje mora biti uvijek iskreno, ali ne mora biti kroz sakramentalnu ispovijed. Dakle, dovoljno je iskreno se pokajati prigodom dolaska na sv. misu, a najbolje je to učiniti na kraju svakoga dana, u večernjoj molitvi.
Ukoliko, dakle, imam SAMO lakše grijehe, nakon iskrenog osobnog kajanja MOGU IĆI NA SVETU PRIČEST. Bog ne oprašta samo u ispovijedi! Ispovijed je rezervirana prvenstveno za teže grijehe, a lakši se grijesi mogu spomenuti na kraju.
Misno kajanje
Sv. misa započinje kajanjem. To kajanje i postoji zato da bismo dobili oproštenje lakših grijeha i da bismo se, ako nemamo teškog grijeha, na toj sv. misi mogli pričestiti. Zašto se kajemo na početku mise ako ne vjerujemo da nam je Bog oprostio? Ako vjerujemo da nam je oprostio, zašto onda ne idemo na sv. pričest?
Takvo kajanje svećenik završava riječima: «Smilovao vam se svemogući Bog, otpustio vam grijehe vaše i priveo vas u život vječni». To je ODRJEŠENJE OD LAKIH GRIJEHA! U tom trenutku vjernik prima Božje oproštenje lakših grijeha i tada je SPREMAN ZA SV. PRIČEST. Ukoliko ima težih grijeha, tada ovo kajanje NIJE DOVOLJNO, nego je potrebno ispovjediti se.
Dakle, na sv. pričest smijem ići samo ako sam ČIST OD GRIJEHA, a tu čistoću Bog mi dariva:
- za lakše grijehe KROZ OSOBNO I MISNO KAJANJE,
- za teže grijehe KROZ ISPOVIJED.
Svaki grijeh je zapreka za sv. pričest, ali ZA OPROŠTENJE LAKŠIH GRIJEHA NE MORAM ČEKATI ISPOVIJED. Upravo jer to ne znaju, mnogi se vjernici pričešćuju samo i jedino nakon ispovijedi, a to je najčešće dvaput godišnje – za Božić i Uskrs. TO NIJE DOBRO NI ISPRAVNO!
Svaki puta kada nemam težih grijeha, potrebno je pokajati se I TREBAM IĆI NA SV. PRIČEST!
