Prvi su se - tko će nego svoj svome - nakon nekoliko dana šutnje očitovali priopćenjem Rupnikovi zemljaci, slovenski isusovci. Na zasjedanju koncem prosinca sastavili su izjavu o zlostavljanjima oca Marka Ivana Rupnika i objavili je na Bogojavljenje, dan nakon Benediktova sprovoda, i traže oprost od žrtava svog subrata, posebno od sadašnjih i bivših članica zajednice Loyola.
”Na poseban način molimo za oprost sadašnje i bivše članice Zajednice Loyola. Njihove ispovijesti nedvojbeno pokazuju da nadležni crkveni poglavari nisu poduzeli odgovarajuće mjere, zbog čega su se neslućene patnje niza žena povećale i produžile”, upozoravaju isusovci iz Dežele.
Nedugo prije njih priopćenjem su se očitovali biskupi s izvanrednog zasjedanja Slovenske biskupske konferencije ističući kako s velikom žalošću i zaprepaštenjem prate otkrivanja zlostavljanja i zloporaba raznih vrsta od strane oca Rupnika, a za koje su doznali putem medija.
S crkvenog gledišta najozbiljnija krivnja isusovca Rupnika nije bila toliko zbogu seksualnih i psihičkih zlostavljanja, koliko zbog toga što je u ispovijedi odriješio redovnicu koju se smatra suučesnicom u seksualnim prijestupima, što je grijeh koji automatski povlači za sobom ekskomunikaciju.
Pitanje je, kako to da otac Marko Ivan Rupnik nije trpio posljedice ekskomunikacije? U stvari jest, ali samo na kratko vrijeme, jer, kako je nedavno izjavio isusovački general, pater Arturo Sosa, Rupnik se pokajao zbog svojih zlodjela(!) Na službenim mrežnim stranicama Družbe Isusove, u vremenskom slijedu istrage optužbi protiv oca Marka Rupnika, objavljeno je i ovo:
”Svibanj 2020.: Kongregacija za nauk vjere izjavljuje da se dogodilo odrješenje suučesnika te stoga izjavljuje da je otac Rupnik u statusu izopćenja unaprijed izrečenog. Izopćenje je ukinuto odlukom Kongregacije za nauk vjere kasnije tog mjeseca.”
S mnogih strana, pa i među isusovcima, naglašavalo se da ga samo papinski autoritet može osloboditi te osude, pa je stoga opravdano upitati se, je li papa Frane, čiji je subrat isusovac - umjetnik prijatelj, učinio za Rupnika neshvatljivu iznimku oslobodivši ga od ekskomunikacije?!
Postoje više zajedničkih njihovih fotografija, kao naprimjer nakon zajedničke koncelebracije argentinskog pape i slovenskog isusovca, u privatnoj papinoj kapeli Redemptoris Mater, koju je oslikao Rupnik, a u povodu 25. obljetnice Centra Alleti. Najznakovitija je pak ona nastala prije godinu dana kad je Sveti Otac primio patra Rupnika u svojim odajama u privatnu audijenciju.
I to u vrijeme kad je po nalogu generala, Družba Isusova završavala novu istragu koju je vodila neutralna osoba sa zaključkom objavljenim koncem siječnja 2002. da postoji slučaj na koji valja odgovoriti.
Marko Ivan Rupnik prima nagradu "Andrija Buvina" za izniman doprinos kršćanskoj kulturi
Rezultati su ponovno poslani Kongregaciji za nauk vjere s preporukom kaznenog postupka. U međuvremenu, papa Frane reorganizirao je Rimsku kuriju, pa su kongregacije postale dikasteriji. Novoimenovani Dikasterij za nauk vjere u listopadu 2022. očituje se kako su događaji u zastari i da se suđenje ne može nastaviti(!)
No, tada na scenu stupaju žrtve Rupnikovih zlostavljanja i sa svojim strašnim pričama izlaze u medije. Crkveni krugovi su konsternirani, a isusovci, svjesni kako je u javnosti i o njima stvorena loša slika, jer su i oni dijelom zataškavali grijehe svoga svjetski poznatog subrata, nakon svega objavljuju kako se “nastavljaju restrikcije službe oca Rupnika”.
To znači da ne smije više voditi ni duhovne vježbe koje je običavao održavati koncem siječnja u Rimu, na kojima su ekskluzivno sudjelovali i neki naši sugrađani.
Komentirajući prije dva tjedna na mom FB profilu prvi tekst na ovu temu, jedan moj prijatelj napisao je: “U katoličkim krugovima bila je stvar prestiža da ti Rupnik oslika crkvu ili održi duhovne vježbe. Duhovni elitizam prepun oholosti i hladnoće.”
Poznati profesor teologije i crkveni povjesničar Massimo Faggioli, za američki “National Catholic Reporter” napisao je tekst o slučaju Rupnik ističući kako je “jasno da neformalni i često anonimni izvori vijesti... su konzervativni blogovi koji su prisiljavali crkvene vlasti da objave važne informacije o tom slučaju”.
”Blogovi također pokazuju nedostatnost vrste novinarstva na koje se papa Frane često oslanja. To nešto govori o novoj informacijskoj klimi u Katoličkoj crkvi”, piše teolog.
”Ovo je ujedno i kraj dobrih narativa (potaknutih i filmovima poput Spotlight, o izvještaju Boston Globea 2002. o krizi kleričkih zlostavljanja maloljetnika) o novinarstvu kao junaku priče. Hrabri novinari izvješćujući o tom skandalu nedvojbeno su promijenili noviju povijest Katoličke crkve”, ističe Massimo Faggioli i zaključuje:
”Vatikanski dikasterij za nauk vjere i dalje kao jednog od svojih članova navodi francuskog kardinala Jean-Pierrea Ricarda, koji je u studenom priznao da je prije 35 godina zlostavljao 14-godišnju djevojčicu. Ne bi smjelo dugo trajati da se objavi suspenzija iz Dikasterija tog klerika koji je dobrovoljno priznao takvu vrstu zlostavljanja.”
Koliko je meni poznato, što se tiče spomenutog francuskog kardinala koji je priznao zlostavljanja, Dikasterij nije poduzeo još ništa. Ne bi me iznenadilo i da taj slučaj proglase zastarjelim.
Zanima me na kraju, zašto onda još uvijek drže pod sankcijama fra Jozu Zovka, koji već gotovo 15 godina “nema nikakve ovlasti vršiti svećeničke čine” u hercegovačkim biskupijama?!
A “kriv” je što više od 40 godina svjedoči, i u zatvoru je bio radi Gospinih ukazanja u Međugorju. Da apsurd bude veći, prema izvorima bliskim Svetoj Stolici, župa Međugorje će uskoro biti proglašena svetištem.
Piše: Ivan Ugrin|slobodnadalmacija.hr
