Ljubav utemeljena na vrijednosti traži žrtvu, traži odricanje, traži slobodu (možeš reći ne, jer kakva je vrijednost tvoga „da“ pred oltarom, ako ne možeš reći „ne“ spolnom odnosu prije braka), traži predanje jednoj osobi (a ne dvije ili tri: Barbara ili Tina, Vesna ili Mirjana), jedna osoba s kojom ću biti do kraja života, ljubiti je i poštovati. Jer da upitam djevojke: Bi li vi u dva tjedna veze, pristale spavati s dečkom? Zar je to vrijednost jednog ženskog tijela? Zar tako nisko idemo da brojimo dane do spolnog odnosa? Na čemu gradimo naše veze, naša hodanja i međusobne odnose? Dečki, zar ne možete izdražati do braka? A što kada u braku dođu teški trenuci? A bit će ih. Što ako se žena razboli, što npr. nakon poroda kad žena neko vrijeme ne može imati spolne odnose? Hoćeš li tada otići nekoj drugoj ženi?
Ovaj svijet u kojem Big brother odgaja našu djecu govori nam upravo to: u redu je o ženi misliti da je se može olako dobiti, u redu je spavati s dečkom samo da ga ne izgubim i da ne otiđe nekoj drugoj. Dečki žele biti face, gledaju većinom samo vanjštinu djevojke i svode je na predmet vlastite ugode i koristi. Misle: „Bit ću s njom dok mi pruža seksulno zadovoljstvo. Kad se pojavi druga otići ću, pa nema veze i ako ostane trudna.“ Većina djevojaka traži emocionalnu utjehu, žele biti voljene, žele osjetiti sigurnost u muškim rukama koju nisu dobile od svojih očeva. I tako zapravo ide u krug. Iz generacije u generaciju. Big brother odgaja djecu. Djevojčice i dječaci jednom postaju majke i očevi bez spremnosti na žrtvu, odgovornost, trpljenje.
Kako je to smiješno.... želimo imati ugodu bez trpljenja, zadovoljstvo bez muke, uspjeh bez žrtve. Nekako želimo sve imati servirano kao u Big brother kući, da nama neki veliki brat koji (baj d vej) ima također svojih problema i muka, a da bi taj čovjek zaradio za kruh mora glumiti Velikog brata, ponekad blagog, ponekad strogog. A publika se divi kako je veliki brat mudar, pametan, milosrdan, pravedan, pun ljubavi. Hm... kao da u njemu tražimo Boga. Vidiš taj Bog kojeg toliko tražiš u Big brotheru, je poslao svoga Sina, Isusa Krista na svijet da, svaki koji u njega vjeruje ima život vječni (Iv 3,16). Taj Bog je sam odlučio postati čovjekom da bi spasio čovjeka. Od čega te treba spasiti? Od tame u kojoj se nalaziš, od grijeha koji te zarobljava. Problem je što bježimo od grijeha. Radije govorimo da imamo problema jer onda možemo sami tražiti rješenje. Ali ne možemo sami. Ni ti, ni ja, ni ekipa u Big brotheru, ni Big brother sam. Svi trebamo Spasitelja, trebamo Mesiju, trebamo pravo milosrdno lice, a ne lažno milosrđe. Trebamo pravi odmor, a ne dosadu. Isus kaže: „Dođite k meni SVI koji ste umorni i opterečeni i ja ću vas odmoriti.“(Mt 11,28). Isus kaže SVI to znači i mladi i stari. Kaže: umorni i opterećeni. Od čega si umoran, što te opterećuje? Jesi li se pitala/o da nisi možda umoran od krivog načina života, od dosade gledanja televizije, od ogovaranja, od laganja roditeljima, muljanja u školi, bježanja od odgovornosti?
Teologija tijela Ivana Pavla II. oslonjena na Božju riječ uči da je tijelo Hram Duha Svetoga. Ti si hram Duha Svetoga! Ti koji čitaš! Tvoje tijelo je stožer spasenja. Nemoj ga upropastiti na krivim stvarima, upijajući krive stvari i sadržaje. Nemoj slušati lažne učitelje. Slušaj svog jedinog UČITELJA, dobrog Pastira, koji te želi u nebu. Nemoj trošiti vrijeme na krive stvari. Zanimljivo: trošimo vrijeme, a na kraju ono potroši nas. Sveti Pavao kaže: Iskupljujte vrijeme, jer dani su zli! (Ef 5,16) Kako trošiš svoje vrijeme? To je i pitanje teologije tijela: kako proživjeti ovaj svijet? Kako ostvariti svoj poziv kao muško i žensko? Ako želiš nešto učiniti sa svojim životom, ostaviti tragove koje će drugi slijediti, biti uzor, biti svijetlo... vrijeme je. Kreni. Big Brother te zove. Ali ovoga puta pravi Big Brother, Isus Krist.
Matija Milošić/frama-posusje.com
