Krunica na Pobrdu
Ovo je dan kada se najranije kreće s programom, pa je tako već u 6,00 sati ujutro puno mladih predvođenih neumornim župnikom fra Marinkom i Ivanom Dragičevićem započelo molitvu krunice na prvoj radosnoj postaji kojom započinje penjanje prema mjestu ukazanja na Podbrdu. Bose noge, ruke sklopljene u molitvi koje krasi krunica, pjesma i sabranost… dok na obzoru sviće novi dan – divne su slike jedne mladosti kojoj se nije teško žrvovati za one prave vrijednosti života.
U 9,00 sati je vidjelica Mirjana imala svoje redovito ukazanje kao svakog drugog u mjesecu, a u prekrasnoj poruci Gospa kao da se direktno obratila mladima pozivajući ih da im molitva bude pjesma, te da mole za svoje pastire. Danas je to bilo itekako važno, jer je upravo bogatstvo Crkve neizmeran dar svećeništva koji nas preko sakramenta ispovijedi u Isusovo ime mogu osloboditi od grijeha i pomoći nam otkrivati svoje novo lice djeteta Božjeg. Zašto danas?
Gospa od Anđela
Zato jer se 2. kolovoza slavi franjevačka svetkovina Gospa od Anđela ili Porcijunkula, a toga dana, prema učenju Crkve, vjernici mogu dobiti potpuni oprost. Prema predaji, sveti je Franjo 2. kolovoza 1208. god., u crkvici Svete Marije od Anđela u Asizu, doživio svoje obraćenje, a taj trenutak njegova potpunog obraćenja i oblačenja novoga čovjeka u pavlovskom smislu, slavi se liturgijski 2. kolovoza, posebno među franjevcima, na blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkule (prema crkvici u kojoj se ta promjena zbila). I danas ta crkva postoji, a nalazi se unutar bazilike Svete Marije Anđeoske, koju je dao izgraditi papa Pio V. u 16. st., a papa Pio X. (19./20.st) ju je uzdigao na čast papinske bazilike i predstavlja najvažniju crkvu Franjevačkog reda.
Predaja također kaže kako je radost oslobođenja od grijeha, koju je tada osjetio, sv. Franjo htio prenijeti na sve druge, pa se u njemu rodila ideja da moli tadašnjega papu Honorija III. da tu crkvu učini crkvom potpunog oprosta od vremenitih kazni, što je papa i učinio 1216. god. Kasnije je određeno da se potpuni oprost na blagdan Gospe od Anđela, koji se naziva i porcijunkulski oprost, može dobiti i u bilo kojoj franjevačkoj crkvi, dok je s vremenom to prošireno i na sve crkve bilo gdje u svijetu, u vremenu od podne 1. kolovoza do ponoći 2. kolovoza, ali uz uvjet da se, osim pohoda crkvi, osoba skrušeno ispovjedi, pričesti, izmoli Vjerovanje, Očenaš i pomoli se na nakanu Svetog Oca.
Ispovjedaonica na otvorenom
Ono što je možda obilježilo današnji dan bili su redovi mladih koji su stajali u redovima za ispovijed. Mladifest je zbilja jedna velika ispovjedaonica na otvorenom. Samo ako se ovoliko mladih ljudi ovih dana ispovijedi – koliko smao vidjeli da ih neprestano čeka u redu, možemo samo zamisliti kolio je to VELIKO DUHOVNO ČIŠĆENJE u zagađenoj duhovnoj sferi ovoga svijeta. Nije ni čudo što je sotona u jednom egzorcizmu rekao kako je za njega Međugorje pakao – jer ovdje ga se ispovjeđu tjera van iz tolikih duša.
Molitva
Na vanjskom oltaru crkve je u 9,00 sati započela jutarnja molitva koju već odavna vodi fra Marinko koji se već tako dobro izvještio da na meditativni i spontani način molitvom i zazivom Duha Svetoga pripremi mlade za kateheze i svjedočanstva koja slijede-
Jutarnja kateheza
Fra Ante je u svojoj jutarnjoj katehezi naravno briljirao. Svoje predavanje je započeo molitvom: „Nahrani nas Sobom! Mi smo gladni Tebe!“ Zatim je priznao okupljenima kako mu je fra Marinko dao ovaj zadatak: Tema ovog „Mladifesta jest ŽIVJETI OD BOŽJE RIJEČI! – zato molim te nahrani duše svih ovih mladih ljudi. Oni ne dolaze u Međugorje zato što su gladni zemaljske hrane ili odjeće, nego zato što su gladni Božje Riječi.“
Eto, zato sam tu. Da vam govorim o Riječi kroz Riječ. Ljudski duh je gladan riječi, razgovora, odnosa, komunikacije – zato imamo potrebu razgovarati, čitati, gledati filmove, tvitati i pisati komentare po društvenim mrežama. U čovjeku je potreba za RIJEČI. Ali onu iskonsku glad za Riječi ne mogu nasititi naše ljudske riječi. Ljudski duh može nasititi samo Božja Riječ.
Sve fra Antine riječi su bile poput bisera. Kaže fra Ante „Što nas uči Božja Riječ: "Nije važno poznavati "Zakon" poput zakonoznanaca i farizeja. Naprotiv, važno je VRŠITI zakon, poput milosrdnog Samaritanca. Isus nam u Evanđelju poručuje kako želi da naša vjera bude djelatna, konkretna i operativna."
Prvo svjedočanstvo
Oko 11 sati uslijedilo je prvo svjedočanstvo. To je bio GOTTFRIED PRENNER, teolog laik iz Austrije. U Međugorju je 1984. za vrijeme jednog ukazanja doživio obraćenje, onda je upisao teologiju koju je i diplomirao. Već 13 godina djeluje kao misionar u Istočnoj Europi, Njemačkoj, na Kosovu, u Palestini, u Brazilu, u Ruandi itd. Misionarski blagoslov dao mu je njegov mjesni biskup Ägidius Zsifkovics iz Zeljeznog, kao i sedam drugih biskupa (Graz, Moldavija, Kijev, Odessa, Zaporožje, Jeruzalem, Kosovo). U mnogim zemljama drži predavanja i seminare o međugorskim ukazanjima i utemeljuje molitvene skupine. Gottfried je kazao da se jako raduje što može biti u Međugorju. Još je dodao: „Prije 33 godine Gospa me ovdje duboko dirnula. Onda je jedan inžinjer građevinarstva postao teolog, misionar laik koji danas može raditi za Gospu. To nisam nikada planirao. Kad sam bio student, išao sam u crkvu, jer je to htjela moja majka. I molio sam se, ali samo prije ispita. Nisam imao pravi, istinski odnos s Bogom. Tražio sam, znao sam da mora postojati nešto što još ne znam. I to nisam nalazio. Nisam našao ni u diskoteci, nisam našao ni u prijateljstvu s jednom djevojkom. To se prijateljstvo raspalo i nisam više htio živjeti. Sve je bilo slomljeno. I u toj situaciji u Austriji sam čuo jedno predavanje „Lurd, Fatima, Međugorje“. I znao sam da moram ići tamo.Pogodilo me to što živimo u vremenu milosti u kojemu se Majka Božja ukazuje, to nije povijest, to je sada. Plan je bio da idem u Međugorje, i na ukazanje. I došao sam, pitao sam svećenika, mogu li biti na ukazanju, on mi je rekao: ne. Bio sam slomljen. Poslije mise, taj svećenik je došao k meni i rekao da mogu sutra. I to je bilo prekrasno, bio sam ispunjen radošću. Pogledajte poniznost toga svećenika, bio je to fra Slavko. Idućega dana, vrlo rano bio sam u kapelici. Onda su došli vidioci, tada još djeca. I počeli su moliti, i najedanput padaju na koljena, i znao sam Marija je ovdje. Ništa nisam vidio, ali sam vjerovao. Rekao sam jednu rečenicu: Marijo uzmi moj život i vodi me. Kad sam to izgovorio, osjetio sam takvu ljubav, od glave do pete, u tom trenutku sam našao ono što sam uvijek tražio, Božju ljubav. U jednom trenutku postao sam novi čovjek. Jedna rečenica je promijenila moj život. Našao sam smisao svoga života, to je nebo, ne ovaj svijet. I ako nas Marija okuplja ovdje, to je zato što nas želi voditi u nebo“.
Drugo svjedočanstvo
ROSA PICH je napisala i knjigu koja se zove „Kako biti sretan sa 1,2,3… djece. Na hrvatskom jeziku izašla j eu izdanju Verbuma. Na njihovim stranicama piše:
»Kako to uspijevaš? Kako se organiziraš da možeš kuhati za toliko ljudi, obavljati kupnju, prati rublje? Kako je moguće da u kući ima mira za učenje, kako vam ostaje vremena za zabavu? Koja je vaša tajna?« Na ovim stranicama Rosa Pich, majka 18 djece, zaposlena na pola radnog vremena i članica nekoliko upravnih odbora, otkriva nam kako se može biti sretan i »super se provoditi« s djecom, bez obzira na to imali ih 1, 2, 3... ili 18, kao što je njezin slučaj. Uz mnogo anegdota i zabavnih priča u kojoj su glavni likovi njezina djeca, suprug, prijatelji itd., priča nam o svakodnevici svoje obitelji, o izazovima s kojima se suočavaju i o predivnoj pustolovini koju predstavlja njezin obiteljski život. Knjiga puna praktičnih iskustava koje nudi jedna brojna obitelj i koja nam pokazuje da su djeca (jedno, dvoje, troje ili više) izvor sreće u domu. Obitelj Postigo Pich trenutačno je obitelj s najviše djece koja se školuju u Španjolskoj, a moguće i u Europi. Nedavno je BBC o njima snimio dokumentarac pod nazivom Najveća obitelj na svijetu, a uz to se i često pojavljuju u španjolskim medijima.
Poslijepodnevni program
Poslijepodne je započelo fra Antinom katehezom i nažalost s kišom koja je malo pomela sve one koji su došli slušati prekrasno svjedočanstvo naše proslavljene sportašice BLANKE VLAŠIĆ. Pričala je o svom životu, o karijeri, o samom trenutku obraćenja, o vjeri u Boga i koliko joj On znači. Doista duboke misli i razmišljanja, svjedočanstvo duše koja je težeći perfekcionizmu upala u žrvanj vječnog nezadovoljstva dok nije otkrila Savršenstvo koje je već u njoj, dapače najsnažnije u njenoj nesavršenosti. Kaže Blanka: ''Shvatila sam da moja vrijednost ne leži u preskočenim centimetrima i osvojenim medaljama, niti u tome kako me drugi ljudi vide, već da je moja vrijednost, vrijednost Božjeg djeteta koje je ljubljeno i otkupljeno. ''
Večernji molitveni program
Večernji molitveni program započeo je u 18,00 sati molitvom krunice koja se predmolila na 10 jezika. Svetu Misu i propovijed predslavio je fra Ante Vučković, u koncelebraciji poznatog slovenskog svećenika Cirila Čusa i fra Marinka Šakote. U koncelebraciji je bilo 548 svećenika.
Klanjanje pred križem uz meditaciju sa svjećama
Nakon svete Mise započela je molitva pred križem. Dojmljivi kontrast tame i svjetla, smrti i života tako je sugestivno dočaran svjetlima malih lampiona. Fra Marinko je zapalio prvu svijeću od Uskrsne svijeće, a zatim se svjetlo djelilo iz ruke u ruku. Jer nitko sam ne stvara svjetlo. Ono se dobije i ono se umnaža dijeleći. Veliko svjetlo Crkve sastoji se od puno malih svijetala mog i tvog života. Zato, budi ta upaljena mala svijeća. Gori i daruj svjetlo. Budi Međugorje.
Tako je ovaj prvi dan Mladifesta završio u čudesnoj povezanosti Gospe od Anđela, sakramenta pokore koji nam je darovan po križu i plodom novog života u Isusu koji je jedino pravo Svjetlo svijeta.
