Puno je vremena provela s njim na putovanjima, na katehezama... tako da dobro poznaje fra Slavkov način razmišljanja i njegove poglede na događaje i situacije. Budući da Milona ovih dana boravi u Međugorju, na svom 35. Mladifestu (da, Milona je možda jedina osoba koja je sudjelovala na svih 35. Mladifesta, od njegovih početaka, jer s Međugorjem živi već 40 godina), upitala sam je da li je, po njenom mišljenju, fra
Slavko, naslućivao ovakav procvat Mladifesta?
Milona: „Fra Slavko nikada nije ništa govorio, objašnjavao, samo je činio ono što je mogao u datom trenutku, danu. On je uvijek živio sada i danas. Govorio je kako ništa drugo ne možemo znati osim da sada živimo i sada radimo. Govorio je kako prošlost i budućnost pripadaju Bogu, a samo je sadašnji trenutak važan. Tako je on uvijek živio i tako je i mene savjetovao!“
Tvoji dojmovi sa ovog 35. Mladifesta?
Milona: „Bilo je puno, puno faza Mladifesta, prije domovinskog rata, u ratu i iza rata. Baš sada ovih dana vidim neku dubinu, osjećam veliki mir i mladi ljudi dolaze i žele mir, a i stariji svi na svoj način mole i znaju da je mir potreban kao nikad prije. Jer toliko je puno loših vijesti svugdje oko nas, a Međugorje i Mladifest su izvori dobre vijesti. Znaju mladi da je ovdje izvor mira, a oni koji nisu znali, sada su otkrili – da je najveći izvor mira Euharistija. Međugorje je jedna velika škola koja nas želi naučiti razumijeti gdje je pravi izvor mira. Jer ovdje se to tako lako uči, ovdje molitva nije teška. Lako se moli, svaki je dan vrhunac dana sveta misa, ima puno vjerskog života.
U Međugorju na poseban način svaka liturgija je kao fešta, svaka misa je važna, nije samo „još jedna misa“ nego svaka je misa izvor mira i života i to je mislim jedna velika škola. Također je važna ispovijed, radost, klanjanje...“
Sjećaš li se kako je fra Slavko započeo klanjanje iza večernje svete mise?
Milona: „Sjećam se tog jednog dana kad je fra Slavko izložio Presveto i sam se počeo klanjati. Ovdje je sve počelo s malo, s malim brojem, odazivom... a onda polako odaziv je bivao sve veći, i danas ljudi dolaze i dolaze jer osjećaju kako ih Gospa u Međugorju uči otkriti sve ono blago vjere i tradicije koja već postoji u Crkvi, ali je sada treba oživjeti srcem, a ne samo na papiru.
Fra Slavko je to sve samo jednostavno počeo. Klanjanje je bilo na vanjskom oltaru, svi su bili umorni, ali on mi je rekao kako moramo nešto organizirati da se ljudi ne izgube. Iza večernjeg molitvenog programa, iza mise, ljudi bi nastavljali sa svojim navikama ili odlaska u kafić, ili ponovno na rad, ili restorani... Fra Slavko je shvatio kako im trebamo pomoći da se nauče klanjati Isusu. I samo klanjanje u Međugorju je imalo više faza; na početku je bilo srijedom i subotom po dva sata, sada je utorkom, četvrtkom i subotom po sat vremena, postoji i noćno klanjanje 25. u mjesecu... Sve ima svoj rast i razvoj dok ne postane nešto službeno i onda svi to možemo slijediti.“
Što bi ti poručila mladima danas?
Milona: „Moja poruka mladima je da se ne boje! Ja vidim kad prevodim Gospinu poruku na ukazanju Mariji, kako vidioci i nakon 43 godine što im se Gospa ukazuje, još nemaju riječ, riječnik kojim bi opisali ljubav Majke i kažu da nema riječi toliko lijepe koja bi mogla opisati koliko nas Ona voli.
Međugorje je škola koja nas uči kako se otvoriti da bi primili ljubav Majke, da bi iskusili koliko nas Bog ljubi. Gospa nama uvijek daje živog Boga, ali naš hod počinjemo s Majkom, tako Isus želi da hodamo. Otvorite se bez straha, jer nas s druge strane čeka beskrajno velika ljubav za svakoga!“ – zaključila je Milona.
Paula Tomić / medjugorje-info.com
