Nekad je radio u ljudskim resursima, ali sada će početi raditi kao profesor engleskog. Došao je u Međugorje s grupom od dvadesetak mladih ljudi među kojima su i dva brata blizanca koji su rođeni s cerebralnom paralizom. Prije Međugorja bili su 3 dana na Jadranu kako bi omogućili ovoj braći da se prvi puta okupaju u moru. To je za njih bilo čudesno i ozdravljujuće osjetiti kako, dok se kreću u moru, nemaju tjelesnih ograničenja. 'Za mene je to bilo kao, prvo smo plivali u vodi mora, a sada u Međugorju plivamo u vodi milosti' – kazao je Martin.
O dojmovima iz Međugorja kaže: „Za mene je najljepše iskustvo bilo kada smo išli kao grupa moliti na Brdo ukazanja, a momci iz Cenacola su nosili ova dva brata s invaliditetom. Bili su zbilja kao anđeli, sami su prošli toliko toga negativnog u životu, a sada pomažu drugima. To mi je bio dokaz kako je moguće da se ljudsko srce promijeni i da se započne novi život. Što se tiče programa, bilo je lijepo, ali za nas malo teško bilo je kretati se kroz gomilu sa ove dvije osobe s invaliditetom. Ipak, bilo mi je ohrabrujuće vidjeti kako mi ostali u grupi pomažu oko njih, nisam se osjećao sam. I zamjetio sam kako je njihova prisutnost utjecala na druge – obično smo svi skloni mrmljati u životu i biti nezadovoljni, a ova naša dva brata s invaliditetom nikada se nisu požalila!“
