Hvaljen Isus i Marija,
moje ime je Nika Vukadin i imam 19 godina. Moja župa je zajedno s župom sv. Josipa na Trešnjici organizirala ovo hodočašće na Maldifest, naime ovo je moj prvi dolazak na Maldifest, ali ne i prvi odlazak na neko hodočašće ili u Međugorje. I kao što to zna meni često biti pred dolazak na neko hodočašće, imala sam razne napasti i iskreno nije mi se dalo ići. No rekoh:' Gospodine prepuštam ti ovo hodočašće i sve ove mlade i sve ljude koje ću susreti i samo ti vodi.'
Čim sam došla u bus, čim sam se krenula upoznavat s mladima koji će svi s nama ići, nekako su sve napasti lagano popuštale, a kad smo došli u Međugorije vidjela sam radost, mir. Gdje god bi se okrenula vidjela bi ljude kako plešu i slave Gospodina.
Kad sam razmišljala što me posebno dotaklo, shvatila sam da ne mogu odabrati jednu konkretniu stvar.
No Međugorje me podsjetilo, odnosno Mladifest me podsjetio zašto sam jako voljela moliti krunicu, jer samo kroz zadnje vrijeme nekako izgubila žar, postala je samo rutina. Kako smo mi od 18 do 19 sati svaki dan zajedno molili krunicu u sklopu programa Mladifesta, u meni se ponovno rasplasao plamen ljubavi prema krunici.
Razmišljala sam kako bi drugima opisala što mi se ovdje dogodilo, iako je ovo moj prvi put na Mladifestu sigurna sam da neće biti i posljednji. Mladifest i Međugorje na meni su ostavili toliko velikog traga zato što preko 40.000 mladih ljudi i oni koji se tako osjećaju zajedno mole, zajedno slave Gospodina. Mislila sam može li to biti loše, mislim da je to jako lijepo iskustvo i potrebno za doživjet.
Mladi su jako opušteni, upoznaju se razna nova prijateljstva, koga god pogledaš maše ti s osmijehom… Susrela sam neke ljude koje čak godinama nisam srela!
I za kraj imam samo za reći: Božji blagoslov svima!