Zašto mladi ljudi napuštaju crkvu? Vrlo često pitanje. Brzina kojom mladi napuštaju crkvu je alarmantna. Svatko je susreo mladu osobu koja je odbacila svoju vjeru, izravno ili neizravno. To je poražavajuće.
Dakle, što crkva treba promijeniti? Iako ovo pitanje treba postaviti, mislim da ne daje odgovor na problem.
Ostanite sa mnom.
Vidite, vjerujem da su roditelji primarna veza između mladih ljudi i Boga. Ne crkve. U svojoj knjizi Soul Searching, Christian Smith kaže:
„Najvažniji društveni utjecaj u oblikovanju pobožnih života mladih jest onaj kojeg su im oblikovali i poučili ih vlastiti roditelji.“
U intervjuu s dr. Kara Powell i Chap Clark, Smith nastavlja:
„Kad je riječ o vjeri djece, roditelji dobivaju ono što jesu.“
Opa. To je stvarno.
Evo o čemu se radi. Roditelji, svakoga dana crtate Božji portret za vašu djecu. Svaka riječ, postupak i razgovor su potezi kista. A kad se vaša djeca pripremaju napustiti dom, gledaju u Božji portret. Portret koji oblikuje njihove postupke i odluke o daljnjoj vjeri.
Postoje li iznimke? Apsolutno. U službi mladih svjedočio sam kako mladi ostavljaju Isusa, iako je vjera njihovih roditelja bila čvrsta. Također sam vidio kako mladi nastavljaju na fakultetu vatreno za Boga, iako su njihovi roditelji imali nepostojanu, nestalnu vjeru. Dakle, to nije crno-bijeli problem. Malo je takvih.
No, kao roditelji, igrate li golemu ulogu u oblikovanju vjere svoje djece? Bez sumnje.
Uz to, želim istaknuti neke stvari koje mladi ljudi trebaju od svojih roditelja. Predstavljam ih kao netko tko je napustio Boga u fazi fakulteta, netko tko svakodnevno služi mladima i netko tko je strastven u vezi dosezanja sljedeće generacije.
Evo 7 stvari koje mladi trebaju od svojih roditelja kako ne bi napustili Boga.
1.) Trebaju da prestanete njihovu vjeru prepuštati voditeljima mladih.
Odrastao sam u crkvi. Ali nikada nisam bio dio omladinske grupe. Nisam dobio nikakvu formalnu obuku. Dakle, kad sam započeo službu za mlade, sve mi je bilo novo.
U prvih nekoliko mjeseci primijetio sam nešto alarmantno. Roditelji su gledali na mene kao glavnu osobu odgovornu za duhovni rast njihove djece. Zašto je to alarmantno? Biblija ne spominje ovaj model.
Nažalost, većina crkava je stvorila i razvila ovaj nered. Kalendari su ispunjeni događajima, a kulturni pritisak se stavlja na mlade ljude da dobiju zlatnu zvijezdu za savršeno prisustvovanje. Nemojte me krivo shvatiti. Nisam protiv službe mladih. Mislim da je to izvrstan alat za izgradnju vjere u mladim ljudima.
No postoji problem kada služba za mlade postane ALAT.
Roditelji, vi imate primarnu odgovornost za izgradnju vjere vaše djece. Vođe mladih postoje kako bi vas opremili i nadopunili rad koji obavljate kod kuće. Oni ne postoje kako bi vas zamijenili.
2.) Trebaju da brinete o njihovim borbama kao i za njihovo spasenje.
Odrastajući sjećam se brojnih razgovora s mojim roditeljima o krštenju. Moja zajednica drži do krštenja vrlo ozbiljno. I previše. Tako sam se barem osjećao. Odrastao sam mrzeći riječ „krštenje“, a svaki razgovor o tome zašto moram biti kršten, udaljio me jedan korak dalje od Boga.
Možda to nije pošteno. Ali tako je bilo. Iako čudno zvuči, trebao mi je netko da se brine za svoje borbe kao i za moje spasenje.
A snažno sam se borio u srednjoj školi. Svugdje sam tražio svoj identitet. Borio se s požudom i pornografijom. Putovao niz mračne ceste u potrazi za smjerom.
Bilo je to kao da je moje spasenje jedino važno. Na kraju sam tako počeo gledati Boga. Nije imao puno toga za reći o mojim trenutnim borbama. Samo je htio da budem „spašen“. A nije me bilo briga za Boga koji nije obaviješten o mojoj trenutnoj situaciji. Stoga sam otišao.
Evo što sam naučio iz te faze. Iako su svi koji su razgovarali sa mnom bili iskreni, vjerujem da su pokušavali proizvesti moje spasenje. Ljudi nemaju snage spasiti nikoga. To je Božji posao.
Ne možete proizvesti spasenje. Ali možete pokazati ljudima Božju ljubav.
Roditelji, ono što možete učiniti jest pokazati Božju ljubav vašoj djeci. To im pomaže da vide svoje trenutne borbe kao Božju zabrinutost. Sjednite s djecom. Razgovarajte s njima. Iskažite im milost.
Kad to učinite, evanđelje će oživjeti. Jer evanđelje ne samo da naviješta spasenje. Naviješta sve. Ovisnosti. Iskušenja. Pitanje identiteta. A jednom kad vaša djeca vide da Bog hoda s njima kroz njihove borbe, imat će snažniju želju da mu predaju svoj život.
3.) Trebaju da odgovorite na pitanja koja traže.
Današnja kultura je iznimno komplicirana i složena. Mladi ljudi vide sve. Informacije (dobre i loše) lako su dostupne. I dok se mladi bore s teškim pitanjima o seksualnosti i socijalnim pitanjima, među mnogim drugim stvarima, svijet oblikuje njihovu perspektivu. Svaki članak. Svaki razgovor. Svaki videozapis.
Važnije je nego ikad da roditelji otvore prostor za raspravu o teškim temama. Vrijeme je da prestanete skretati pogled sa pitanja koja prevladavaju u životima vaše djece. Naivnost nije isprika. Neugodnost i napetost također nisu isprike.
Nikad nisam imao razgovor (barem se ne sjećam) s nekom odraslom osobom o spolnom odrastanju. Ništa o požudi. Ništa o Božjem dizajnu za čistoću. Ništa o masturbaciji. Nikad nisam imao razgovor o alkoholu. Borio sam se tim pitanjima, a kršćani nisu bili tamo da mi daju odgovore. Stoga sam ih pokušao sam shvatiti. Možete samo zamisliti kako je to izgledalo.
Da, ti su razgovori neugodni. Da, stvaraju napetost. Ali vaša ih djeca traže. Ako ne stvorite prostor za teška pitanja, obratit će se drugim izvorima za odgovore. I to obično ne završava dobro.
4.) Trebaju da ih prestanete štititi.
Svijet je slomljen. Nema sumnje. Naš svijet je grešniji nego ikada.
Ali pitam se kakav bi bio odgovor ako bi istim mikroskopom gledali gradove poput Efeza i Korinta? U Pavlovo vrijeme Efez je preuzelo vračarstvo. Svako proljeće, otprilike 1.000.000 ljudi putovalo je u Artemidin hram, koji je bio pun prostitutki. Recimo samo da ti ljudi nisu išli u hram razgovarati o vremenu.
Povrh svega, Efez je bio domaćin Festivala Dioniza, partija opijanja.
Dakle, kako Pavao poučava Efežane da odgovore usred kulture pokrivene grijehom? Kaže im da stave na sebe Božju opremu (Ef 6,10-20). Drugim riječima, uskočite u borbu. Pavao nije razumio teologiju povlačenja. Ne postoji takvo što. Očekivao je da se kršćani u Efezu uključe u kulturu, a ne da pobjegnu iz nje.
Kada je konačni cilj osigurati da naša djeca nikada ne dožive zla ovoga svijeta, ne samo da im činimo društvenu nepravdu, nego im oduzimamo da vide transformirajuću silu evanđelja.
Kao roditelj, vaš cilj ne bi trebao biti poučavati vašu djecu kako bježati od zla. Vaš cilj bi trebao biti da im pokažete kako se uključiti. Na slavu Božju. U tim će situacijama vidjeti evanđelje. I postat će im stvarno.
5.) Trebaju vidjeti Boga kao nešto više od pravila i pohađanja crkve.
„Svaka odluka, svaka misao i svaki postupak se svodi na ovo: u koga polažem svoje pouzdanje?“ –Kara Powell
Gledajući unatrag na svoje djetinjstvo, to je bio najvažniji čimbenik u mojoj vjeri dok sam prelazio na fakultet. Morao sam vidjeti da su se moji roditelji pouzdali u Božje obećanje. Morao sam vidjeti da su moji roditelji donosili odluke kao da je Bog stvaran i živ, a ne niz pravila ili popis što „učiniti i ne učiniti“. To sam dobio od majke. Ne toliko od oca.
I dok me Bog nije okružio s ljudima koji su oblikovali nepokolebljivo pouzdanje u Njega, mislio sam da je slijediti Isusa samo dio puzzle.
Roditelji, osobito očevi, nikada ne podcjenjujte utjecaj vaših odluka na djecu. Trebaju vas vidjeti da se pouzdajete u Boga sa svojim vremenom i novcem. Trebaju vas vidjeti kako pristupate svom poslu kao misijskom polju. Trebaju vidjeti da volite ljude. Sve ljude. Trebaju vidjeti da se pouzdajete u Božja obećanja u Pismu.
Ako razvodnite kršćanski život na crkveno pohađanje i moralnost, vaša će djeca to primijetiti. A tko želi slijediti Boga koji nije ništa više od pravila i očituje se u zgradi? Ja sigurno ne.
6.) Trebaju vidjeti vaše borbe i sumnje.
Morate biti jaki za svoju djecu. Moraju vidjeti da ste stabilni. Razumijem to. Bog je tajanstven. Vjera nije laka. Neka pitanja o Bogu nemaju lake odgovore. Vjerojatno ste doživjeli dane kada ste željeli odustati.
Dobrodošli u klub. Želim da upoznate neke ljude. To su apostoli. Da, oni koji su hodali s Isusom i započeli crkvu. Da, oni su također sumnjali u svoju vjeru u nekom trenutku.
Roditelji, vaša djeca imaju sumnje. I trebaju vidjeti da ih imate i vi. Inače, kada dođu pitanja o Bogu, vaša će ih djeca ili internalizirati ili se obratiti drugom izvoru za odgovore. Obje su opcije loše.
Ne kažem vam da svake noći imate ispovjedaonicu. No postoji moć u ranjivosti i autentičnosti. Vaša djeca trebaju znati da ste ljudi. I trebaju znati da put do intimnosti s Bogom uključuje razdoblja sumnje i borbe.
7.) Trebaju da se molite Bogu da izgradi i održi njihovu vjeru.
Roditelji, na putu postavljanja temelja vjere za vašu djecu, ništa nije važnije od molitve. Molite za svoju djecu. Molite sa svojom djecom. Svaki dan.
Najbolji dio mog dana je kada moji dečki leže u krevetu i pitaju moju ženu i mene da molimo za njih. Znam da će vjerojatno doći dan kad nas to neće tražiti. Umjesto toga, morat ćemo se boriti kroz napetosti i moliti za njih, iako to možda neće htjeti. Ali obvezali smo se moliti za njih svake večeri.
Vječno sam zahvalan za svoju mamu. Predivna je! I uvjeren sam da je moja vjera proizvod njezine ustrajne predanosti molitvi. Mislim da je moja mama toliko molila da se Bog umorio od slušanja za obraćenje u mom životu. Dakle, nakon godina slušanja tisuća verzija iste molitve, pozvao me natrag kući. I još se nisam osvrnuo od tada.
Nikad nemojte prestati moliti za svoju djecu. Nemojte dopustiti da njihove trenutne okolnosti utječu na Božju moć. Čak i ako je vaše dijete svjetlosnim godinama udaljeno od Boga, Bog je samo jednu molitvu dalje od njih. Jedna molitva može sve promijeniti.
Roditelji, slikate Božji portret za svoju djecu. Kako izgleda slika?
Nikada nije prekasno da počnete ulagati u vjeru vaše djece. Bog ne djeluje kao novac. Ishod vjere vaše djece nije nužno određen vremenom koje ste uložili. Bog nije ograničen time.
Također nikada nije prerano za početak. Sada postavite putanju vjere za vašu djecu.
Crkva igra ulogu u vjeri vaše djece. Ali roditelji, glavna je odgovornost vaša. Bog vam nikad ne bi dao zadatak da vas ne opremi za to. Vaša djeca ne trebaju najsmješnija, najsposobnija ili najbolja komunikacijska sredstva za izgradnju njihove vjere. Trebaju vas.
Stoga im dajte ono što im je potrebno.
Izvor: novizivot.net
