Novinarski kolega oštrim je okom primijetio starijeg čovjeka s kozjom bradicom kako sjedi na klupi u svetištu Marije Pomoćnice u Port Moresbyju u Papui Novoj Gvineji. Hladeći se pod velikim stropnim ventilatorom, o. Albert Boudaud došao je poslušati papu Franju i malo se trgnuo kad su mu se obratili na francuskom, kao da ga nije čuo 10 godina. „Oprostite, zaboravio sam francuski“, ispričao se skromni starac, koji je ipak s nekom elegancijom kroz intervju za Aleteiu govorio svoj materinji jezik.
Sjedeći u prvim redovima, prilikom susreta s Papom, o. Boudaud je primio počasti koje dolikuju najstarijem misionaru u zemlji. Uostalom, on je ovdje od 1968. No, kako je tu završio, sa svojih 28 godina?
Dosada i odgađanje, a onda...
Priča je to o mladiću iz francuske Vendée koji se dosađivao u biskupijskom sjemeništu u Les Herbiersu. Tada je Albert upoznao misionara koji ga je potaknuo da sanja o avanturi... Nakon dvije godine odugovlačenja, pridružio se Misionarima Presvetog Srca Isusova u Issoudunu i zaređen je 1967.
Poslan je da provede pastoralnu godinu u pariškom predgrađu Plaine Saint-Denis, koje je također bilo „misionarsko okruženje“. Na kraju ovog snažnog iskustva, njegovi nadređeni predložili su da o. Boudaud ode u Papuu Novu Gvineju, mjesto u kojemu je njihova zajednica bila pionirom. Odmah se prijavio, spakirao torbu, odvojio jedva dovoljno vremena da nauči engleski jezik i krenuo na kratak odmor prije nego što je otišao u luku Marseille.
Odatle je ovaj svećenik krenuo na dugo 45-dnevno putovanje koje ga je odvelo preko Sredozemlja, Atlantika i konačno do Tihog oceana preko Panamskog kanala. Sjeća se da je devet dana plovio Tihim oceanom, a da nije vidio ništa osim vode. Zatim su došli Marquesas, Vanuatu, Novu Kaledoniju i Sydney. A odatle je otputovao u Port Moresby. Prvi put je zemlju ponovno napustio tek nakon 10 godina i to došavši na odmor, ali se ne kaje.
„Došao sam dobrovoljno, integrirao sam se, učinio sam je svojom zemljom živeći blizu ljudi“, govori misionar.
Višejezični misionar
Stojeći čvrsto na zemlji svog misionarskog područja, ovaj lingvistički entuzijast pronašao je upravo ono što je tražio: Papua ima više od 800 različitih jezika, ne računajući dijalekte... Idući od sela do sela, naučio je jedan, pa dva, a zatim tri... Na pitanje koliko ih danas zna, malo mu je teško prebrojati, jer je popis tako iscrpan.
Da bi se uklopio, također je morao žvakati areca orah, prirodni lijek – također poznat kao betel orah – koji pocrveni zube tolikog broja stanovnika Papue Nove Gvineje (i uzrokuje rak usta). „Kad je situacija bila malo teška, žvakali bismo zajedno i to je omogućilo da završim stvari“, spominje.
Cipele i sandale su se istrošile tijekom ovih godina misije, kada nije išao bos po blatnom terenu. Nosio je Evanđelje i euharistiju u „patrolama“ u udaljena sela. Sjeća se da su ga zmije ugrizle prije nego što ih je otjerao štapom.
Posvuda ima i krštenih ljudi. „To je naš najvažniji posao“, inzistira. U svakom je selu proveo nekoliko dana, slaveći mise i podjeljujući sakramente.
Nakon dugog radnog vijeka, umirovljen je prije nekoliko godina, a sada nudi svoj široki osmijeh i priče katolicima Papue Nove Gvineje. „Posao je sada više za domorodačke svećenike“, zaključuje.
Njegov prodorni pogled plavim očima sada je izgubljen u sjećanjima, dok polifone harmonije odzvanjaju lađom svetišta…
