Ipak, tema ima smisla jer je demonsko djelovanje u porastu, uglavnom zbog činjenice da se grijeh ne samo tolerira u društvu, nego se čak i javno slavi. Film o tome ne govori, ali to je temelj službe oca Gabriela Amorta. Valja napomenuti da otac Amorth zapravo nije bio Papin egzorcist, već grada Rima.
Egzorcizmi su sakramentali, o čemu sam nedavno objavio knjigu . U njoj posvećujem opsežno poglavlje temi egzorcizama i stavljam je u kontekst onoga što teolozi opisuju kao "nadprirodnu stvarnost". To znači da demoni djeluju u poretku koji nadilazi prirodni, ali je manje od nadnaravnog. Latinska riječ praeter označava područje koje nadilazi prirodne mogućnosti bilo kojeg ljudskog bića. Drugim riječima, demoni ne mogu činiti čuda, ali mogu proizvesti pojave koje nam se čine čudesnima jer nadilaze snagu prirodnog poretka. O tome se mnogo govori u Svetom pismu.
Otac Gabriele Amorth (umro 2016.), koji je izvodio egzorcizme gotovo svaki dan, sumnjao je da je nedostatak vjere temeljni uzrok raširenog stava – čak i unutar Crkve – koji poriče nadnaravnu stvarnost demonske stvarnosti. Stoga je ova, doista sve važnija tema, prepuštena sekularnim medijima (i Hollywoodu), dok je Crkva svoju pozornost usmjerila na druga pitanja poput klimatskih promjena i problem migranata. Na taj se način, a to je tragično, citat na početku filma pokazuje istinitim.
Ipak, Crkva ima na raspolaganju cijeli arsenal sredstava namijenjenih za pomoć ljudima, oslobađanju od ropstva grijeha i zla, nudeći spasenje i ozdravljenje. Uz sakramente, sakramentali su snažna sredstva koja zahtijevaju vjeru kako bi oslobodila svoju snagu. Zapravo, osim iskušenja, koja odgovaraju običnom djelovanju đavla, postoje također—i sve više—izvanredna djelovanja đavla.
Međunarodna udruga egzorcista razlikuje četiri različite kategorije koje mogu pogoditi ljude. Međutim, prvi korak u oslobođenju uvijek je život proživljen u „stanju milosti“, tj. u zajedništvu s Bogom. Redovito primanje sakramenata, na kojima je vlč. Gabriele Amorth stavio je poseban naglasak, pomaže nam živjeti u stanju milosti.
Utjecaj zlih duhova može se, dakle, očitovati na četiri različite razine. Prva razina je infestacija, kada demonske moći zaposjednu nežive predmete, poput mjesta, kuća ili životinja. Druga kategorija izvanrednog đavolskog djelovanja naziva se uznemiravanje ( vexatio ), a sastoji se od fizičkog napada na osobu. Treća kategorija zove se opsjednutost ( obsessio ); to je unutarnja muka na psihičkoj razini. Ovu je teško otkriti, ali je vrlo česta. Konačno, postoji opsjednutost ( posesio ), kada demonski duhovi vrše kontrolu nad ljudskim tijelom koristeći svoje nadnaravne moći.
Ako su vjernici pravilno raspoloženi, preko njih mogu dobiti velike milosti. Sakramentali nisu puko praznovjerje ili magične prakse, oni slijede logiku vjere. “Vjera je naš odgovor na riječ koja nas osobno zaokuplja”, ona povezuje vjernika s Bogom tako da božanska milost može razviti svoju snagu; a Božja je moć jača od svake sile Zloga.
Ono što sam iznio potrebno je za osnovno razumijevanje egzorcizama i svih sakramenata. Egzorcizmi su snažni sakramentali koji mogu osloboditi ljude, predmete i mjesta od moći zla. Oni slijede Pavlovo načelo koje kaže: “Ne daj, da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim!” (Rimljanima 12,21). "Ako imate vjere kao zrno gorušično, možete reći gori ovoj: "Prijeđi odavde tamo, i prijeći će tamo. Ništa vam neće biti nemoguće." (Matej 17,20).
Crkva, međutim, ni u kojem slučaju ne bi smjela ta pitanja prepustiti sekularnom svijetu, koji nije ukorijenjen u načelima vjere, nego često u ezoteriji, magiji i hororu, te time stvara samo iskrivljenu sliku stvarnosti egzorcizma. Moramo poticati i svećenstvo i katolike laike da dobiju informacije koje su potrebne da razumiju kako egzorcizam i sakramentali mogu koristiti vjernicima. Ne smijemo podleći đavoljoj laži da on ne postoji, i, nadalje, moramo koristiti sredstva koja su nam na raspolaganju za borbu protiv njega.
Piše: vlč. Ralph Weimann
Izvor: crisismagazine.com
