Biskupi su se izjasnili negativno oko navedenoga dokumenta i odbacili napomenute smjernice, a među žešćim kritičarima bio je i bivši predstojnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller koji je u svome osvrtu na Fiducia supplicans rekao kako je ‘blagoslivljanje homoseksualnih parova hula na Boga’.
Do zaključenja ovoga broja Hrvatska biskupska konferencija još se nije oglasila, ali je njihova izvještajna agencija donijela priopćenje za javnost napisano da bi se, navode, ‘razjasnila primjena Deklaracije te se istovremeno preporuča cjelovito i pažljivo čitanje navedene Deklaracije kako bi se bolje razumjelo njezino značenje i svrha’.
Na novu vatikansku Deklaraciju u kraćem razgovoru osvrnuo se don Josip Mužić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, upravitelj crkve sv. Filipa Nerija u Splitu i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, jedan od rijetkih svećenika koji je pristao komentirati novi papin dvosmisleni dokument.
Osvrćući se nedavno na Deklaraciju Fiducia supplicans mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, kazao je kako se ‘blagoslov podjeljuje osobama te ako je netko u grešnom stanju – tada Crkva želi na poseban način imati brigu i pažnju o toj osobi. Prema njemu, ‘blagoslivlja se osoba, a ne stanje osoba koje žive u toj a ne stanje osoba koje žive u toj situaciji.
• Što zapravo donosi ova Deklaracija i ako ne pruža ništa novo, kako tvrde, čemu onda potreba za njom?
Mjerodavno je tumačenje nadbiskupa Kutleše, koje slijedi i nadbiskup Križić, da se blagoslov podjeljuje osobi, a nikako ne bilo kojemu grješnom stanju. Drugim riječima s Fiducia supplicans ništa se nije promijenilo jer se doista ništa ni ne može promijeniti iako svijet, potpomognut nekim vjernicima i teolozima koji su se sekularizirali, svesrdno pritišće Crkvu da mijenja svoja učenja u vjeri i moralu i tako prigrli diktaturu relativizma. Katolička Crkva to i kad bi htjela ne može učiniti jer je samo jedna Objava – ona koju nam je ostavio Isus Krist i ona je nepromjenjiva. Crkva može samo produbljivati primljeni polog vjere, a ne može ga mijenjati jer bi to onda bila neka druga vjera koja ne bi imala veze s Kristom. Nitko u Crkvi, bez obzira na položaj koji zauzima, ne može se staviti iznad Krista, bio on svećenik, biskup, kardinal ili čak i sam papa. Zato svaku izjavu ili dokument, pa tako i ovaj zadnji, koji nastaje u Crkvi treba prihvaćati onoliko koliko je i onako kako je u skladu s Objavom.
• Imamo situaciju da pojedini svećenici i biskupi marno objašnjavaju što je papa htio reći, odnosno kako bi trebalo čitati Deklaraciju te kako pravo na blagoslov ima svaka osoba, što nije sporno? Čemu dodatna objašnjenja ako je sve jasno?
Svatko osobno ima ‘pravo’ na blagoslov, ali da bi ga primio i da bi on bio učinkovit treba, ako živi u grijehu, biti spreman na obraćenje. Proturječno je i duboko pogrješno tražiti od Boga blagoslov za život u grijehu. Nikad se ne smije zaboraviti da je kršćanima važniji vječni život od prolaznoga i da sve što se čini treba podrediti spasenju duša. Samo jedan teški grijeh, a u ‘neregularnim situacijama i istospolnim parovima obično ih ima i više, dovoljan je, ako se čovjek ne pokaje za njega, da duša završi izravno u paklu i upravo zato se svaki teški grijeh zove smrtni.
Dokument ide u prilog neprijateljima Crkve
• Idemo to pojednostavniti: dođu li na blagoslov zajedno dvije osobe koje su u neregularnim odnosima, znači li to da ih svećenik treba blagosloviti kao što je nedavno učinio pater Martin, blagoslovivši svoje homoseksualne prijatelje dok su se držali za ruke, a to je sad uzelo maha i u drugim zemljama.
Je li, primjerice, on tada blagoslovio samo njih, ne i njihov odnos?
Takav blagoslov neprihvatljiv je jer se tada daje legitimitet grijehu. Svećenik koji bi ga dao sam postaje sudionik grijeha i sablazan drugima. I ako se može razumjeti da Crkva na pastoralnome planu traži svaki mogući način da pomogne osobama koje se nalaze u smrtnom grijehu da iz njega iziđu, to je moguće samo ako se zadrži razlika između s jedne strane prihvaćanja i ljubavi prema grješniku, a s druge strane odbacivanja i mržnje prema grijehu. Katekizam Katoličke Crkve jasno uči: ‘Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su ‘homoseksualni čini u sebi neuredni Protive se naravnom zakona. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni (KKC, br. 2357). U konačnici ispravni katolički stav najkraće sažimlju Isusove riječi upućene ženi uhvaćenoj u preljubu:
“Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti (Iv 8, 11)
• Smije li svećenik izvoditi ove nove izmišljene prakse i može li ih dijecezanski biskup zabraniti ako bi se odvijale u njegovoj biskupiji?
Mnogi biskupi širom svijeta zabranili sa ovakvu mogućnost pa to već daje odgovor na vaše pitanje. Oni koji bi to dopustili, poput nekih njemačkih biskupa, samo će otjerati i ono malo vjernika koji su ostali vjerni. Uz to treba imati na uma da eventualna takva praksa onemogućuje izgradnju jedinstva medu kršćanima jer, kako su istaknuli neki pravoslavni episkopi, zatvara u potpunosti mogućnost ekumenizma.
• Komu idu u prilog ovako dvosmislene deklaracije koje dolaze iz Vatikana, nije li ovo zbunjujuće po vjernike jer opet imamo podjele kao nedavno za vrijeme korone. Kao da je cilj unijeti zbrku i razarati tkivo koje bi trebalo biti složno?
Na žalost, ovaj Dokument potaknut pastoralnom brigom za osobe koje su u smrtnom grijehu izazvao je već velike podjele tako da su biskupske konferencije mnogih zemalja odbacile i zabranile izrijekom blagoslov ovakvih parova neregularnim situacija i istospolnih parova. Neprijatelji Crkve to su dočekali s oduševljenjem i žele preko toga izazvati raskol u Crkvi kako bi tako umanjili njezin utjecaj i ušutkali njezin proročki glas i poslanje koje uključuje jasno razlikovanje dobra od zla.
Krist je pokazao svojim životom, naučavanjem, a pogotovo mukom i smrću na križu da nikakav kompromis sa zlom nije moguć.
Ako nam je doista stalo do dobra grješnika, molimo za njihovo obraćenje i, ono što je posebno važno jer smo na to zaboravili – činimo pokoru pojedinačno i zajednički.
Neka nas u tome zagovara Marija, utočište grješnika i zatornica svih krivovjerja.
Za Hrvatski tjednik – prof. dr. sc. don Josip Mužić
Piše: Andrea Černivec
Izvor: magnifikat.hr
