Njegovo pismo o duhovnim zvanjima prenosimo u cijelosti.Na jednoj uzvišici u gradiću Ngaoundéréu, u središtu jedne od 20 kamerunskih biskupija, koje ovdašnji svijet već tradicionalno zove „brdo Tabor“, smještena je, uz neke druge crkvene sadržaje, i jedna novija odgojna ustanova, tzv. srednje bogoslovno sjemenište, ili službenim nazivom – propedeutika.
U njoj se svake godine izmjenjuje 20-ak mladića iz četiri biskupije naše crkvene pokrajine na sjeveru zemlje, studirajući i moleći u vidu mogućega svećeničkog ili redovničkog zvanja. Grčkog podrijetla, riječ propedeutika znači 'pripremni', 'osnovni' ili 'uvodni', zbog toga nam je i bila prijeko potrebna.
Već nekoliko godina neočekivano je raznolik profil kandidata za duhovno zvanje. U prosjeku više od polovice dolazi s određenom zrelošću i profesionalnim iskustvom. Žele provesti godinu „kušnje“ izvan uobičajena svijeta zanimanja, u povučenosti i povoljnu okruženju za razmišljanje i preispitivanje prvih znakova mogućega duhovnog poziva.
Njihovi su problemi u samom početku posebne naravi: privikavanje na zajednički život, na disciplinu, kojoj obično nisu bili podvrgnuti i uskraćivanje tijekom devet mjeseci akademske godine korištenja elektroničkih uređaja poput mobitela, telefona i slično.
Piše vlč. Karlo Prpić|misije.hr