Ovih dana smo svjedoci ponovne rasprave o pedofiliji u Crkvi povodom slučaja iz Sotina koji je 2016. godine prijavljen nadbiskupu Đuri Hraniću. Puno se piše i komentira ali nitko, ni laici ni klerici, ne žele ući u srž problema kada je riječ o fenomenu pedofilije u Crkvi. U svezi ovog slučaja Hrvatska biskupska konferencija je izdala priopćenje sljedećeg sadržaja: „Hrvatska biskupska konferencija nije mjerodavna za konkretne slučajeve poput onoga koji ste spomenuli u svojem upitu, nego su za sve takve slučajeve mjerodavni mjesni biskupi i pojedina tijela Svete Stolice. Ali Hrvatska biskupska konferencija izražava duboko žaljenje i suosjećanje sa žrtvama nasilja koje je počinila bilo koja crkvena osoba i osuđuje svaki takav čin. Uz to, na tragu nastojanja i preporuka sveopće Crkve predvođene papom Franjom donijela je sve potrebne preporuke i smjernice kako bi se unaprijedila prevencija i spriječilo takve slučajeve. I još želimo istaknuti da žrtva uvijek mora biti u središtu u smislu empatije i svekolike pomoći kako bi, koliko je moguće, mogla nadići tešku traumu”.[2] A Tonči Matulić, predstojnik katedre za moralnu teologiju Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, u emisiji Hrvatskog radija „U mreži Prvog“ kazao je sljedeće: “Mislim da je papa Franjo u jednom pismu imena ‘Kao majka koja ljubi’ jasno naznačio da ako pastir Crkve u ovim stvarima nije postupao onako kako to Crkva propisuje, da se može raditi i o određenim kaznenim mjerama. To može biti da ga Sveta Stolica opozove ili da sam podnese ostavku. Crkva je razradila sve proceduralne mehanizme”.[3] Kako je Crkva „razradila“ sve proceduralne mehanizme pokazat ćemo poslije.
No, ovdje se nećemo baviti gore spomenutim slučajevima već fenomenom pedofilije u Crkvi općenito. S jedne strane imamo hajku svjetovnih medija koji jedva dočekaju takav slučaj kako bi mogli oblatiti Crkvu, a često donose i izmišljene priče bez ikakvog pokrića kao u članku Jutarnjeg lista gdje se insinuira kako je sv. papa Ivan Pavao II. „izlazio po noći iz Vatikana“ zlostavljati maloljetnice.[4] S druge strane pak imamo klerike koji se ne snalaze baš najbolje u takvim situacijama. Prema vlč. Josipu Bošnjakoviću, članu Povjerenstva za zaštitu maloljetnika, koji je također govorio u gore spomenutoj emisiji, pedofilija je opći ljudski fenomen koji se događa posvuda te među općom populacijom ima od 4 do 5 posto pedofilije (možda vlč. Bošnjaković previše čita Alfreda Kinseyja[5]), ali eto kod klera je to samo od 3 do 4 posto.[6] Tobože jako ohrabrujuće.
Kada se danas govori o pedofiliji većina laika, pa nažalost i klerika, izbjegava spomenuti istospolnost. A evo i zašto. Modernisti će tvrditi da istospolnost nema nikakve veze s pedofilijom (mantra preuzeta od dženderista). Tako se u isusovačkom časopisu America tvrdi da: „Seksualna orijentacija sama po sebi nije relevantna za ponašanje ili rizike seksualnog zlostavljanja djeteta“.[7] Ako k tome još dodamo njemačke biskupe koji smatraju istospolnost normalnom pojavom i prelate koji su postavljeni na čelo Sinode o sinodalnosti a koji također podupiru sodomiju te papu Franju koji podržava istospolne zajednice možda će nam postati jasno zašto je danas kleru tako teško progovoriti istinu kada je riječ o pedofiliji u Crkvi. Uglavnom, propaganda gay normalizacije, koja je nažalost duboko prodrla i u Crkvu, drži se laži da su homoseksualne privlačnosti i ponašanja „sami po sebi“ prirodni, zdravi te moralno i duhovno opravdani te stoga nemaju ništa s pedofilijom.
Ali istina je sasvim drugačija. Kako bi razumjeli korijene pedofilske krize u Crkvi prije svega treba pojasniti određene pojmove. Heteroseksualna pedofilija se odnosi na seksualnu privlačnost heteroseksualnih muškaraca prema djevojčicama koje još nisu ušle u pubertet; homoseksualna pedofilija se odnosi na seksualnu privlačnost istospolaca prema dječacima koji još nisu ušli u pubertet; pederastija se odnosi na seksualnu privlačnost istospolaca prema dječacima adolescentima (13 do 19 godina). Za većinu istospolaca najprivlačniji seksualni partneri su dječaci i adolescenti.[8]
Istospolnost, pedofilija i pederastija usko su povezani. Istospolci se danas u javnosti ne pojavljuju zajedno s pedofilima samo iz taktičkih razloga. Ali istospolni aktivisti su oduvijek priznavali pedofiliju i pederastiju kao dio istospolnosti. Najpoznatiji istospolci kao što su Alfred Kinsey ili Wardell Pomeroy bili su i pedofili. U akademskom gay časopisu Theo Sandfort piše: „Priznajući bliskost između homoseksualnosti i pedofilije, COC [službena nizozemska gay organizacija] je … proširila gay identitet“.[9] Ista gay organizacija je putem lobiranja uspjela u Nizozemskoj spustiti dobnu granicu za istospolne odnose s dječacima.[10] Naime, iako je u Nizozemskoj u načelu zabranjen snošaj s osobama mlađim od 16 godina ipak druge vrste seksualnih čina koji uključuju osobe između 12 i 16 godina mogu pod dosta slobodnim uvjetima proći nekažnjeno ukoliko su djeca bila „suglasna“.[11] Kevin Bishop, deklarirani pedofil i pederast, zagovornik Sjeverno-američke udruge za ljubav između muškaraca i dječaka (NAMBLA – North American Man/Boy Love Association) otvoreno govori o vezi između istospolaca i pedofila: „Zagrebite ispod površine prosječnog istospolca i pronaći ćete pedofila”, rekao je Bishop u intervjuu za Electronic Mail & Guardian.[12] Sve ovo potvrđuje i redovito pravilo da se u borbi za smanjenje dobne granice za seks najviše nalaze osobe povezane s LGBT udrugama. Homoseksualne skupine diljem svijeta rade na zakonski nižoj dobnoj granici ili njenom ukinuću kako bi „oslobodili“ djecu od ograničenja patrijarhalnog društva.[13] Kate Millett, radikalna feministica i marksistička teoretičarka opisuje ovu „klasnu borbu“ u intervjuu koji je prvi put objavljen u časopisu „Loving Boys“ 1980. godine na ovaj način: „Jedno od temeljnih prava djece je seksualno izražavanje, ponajprije između sebe samih ali i s odraslima. Stoga je seksualna sloboda djece važan dio seksualne revolucije“.[14] Jedan od najvećih eksperata za istospolnost u Europi, dr. Gerard J. M. van den Aardweg, nizozemski psiholog i psihoanalitičar, potvrđuje usku povezanost homoseksualnosti s pedofilijom te tvrdi da: „Istospolnost nije samo izolirana ‘preferencija’ već odraz jedne specifične neurotične osobnosti. Postoji visoka korelacija između istospolnosti i različitih neuroza, kao što su opsesivno-kompulsivni sindrom, fobija, psihosomatski problemi, depresije, paranoja, itd“.[15] I sami zagovaratelji pedofilije priznaju da zlostavljači djece mogu biti „neurotični ili psihopatološko nastrojeni“, ali su oni prema njima uglavnom „bezopasni“, njih „treba žaliti a ne kažnjavati“.[16] U drugoj polovici 20. stoljeća sve do sredine 70-ih godina „obično se na odrasle pedofile u to vrijeme gledalo kao na neadekvatne i bezazlene figure“,[17] nešto manje više kao na istospolce. Međutim, kako su pod kraj 20. i početkom 21. stoljeća u javnost počeli izlazili mnogi slučajevi seksualnog zlostavljanja djece, što je bilo oštro osuđeno od šire javnosti, zagovaratelji sodomije su shvatili da im zajednički nastupi istospolaca i pedofila samo nanose štetu te se od tog doba sve manje zajedno pojavljuju u javnosti. O povezanosti istospolnosti s pedofilijom može se pročitati detaljno u stručnom članku Homoseksualno ponašanje i pedofilija.
Da vidimo sada što kaže statistika pedofilskih zločina u Crkvi. Američka biskupska konferencija je dala izraditi izvješće, poznato kao John Jay izvješće, o svećeničkim zlostavljanjima maloljetnika u razdoblju između 1950. i 2002. godine. Kada se uzmu u obzir svi slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane klera 81% žrtava se odnosi na dječake, a 19% na djevojčice. Dvije trećine pred-pubertetskih žrtava su dječaci i 85% adolescentnih žrtava su dječaci. Osamdeset posto (80%) svih žrtava su adolescenti.[18] Dakle, svećeničko zlostavljanje maloljetnika je pretežito homoseksualne naravi. U slučajevima zlostavljanja pred-pubertetskih dječaka radi se o homoseksualnoj pedofiliji, ali pederastija znatno dominira među svim slučajevima zlostavljanja. Prema relevantnim izvorima u općoj populaciji ima oko 2% istospolaca.[19] Ako bi među svećenicima bilo isto 2% istospolaca to bi značilo da je 2% svećenika odgovorno za 81% zlostavljanja dječaka, a 98% heteroseksualnih svećenika za zlostavljanje 19% djevojčica. Drugim riječima, prosječni istospolni svećenik bi bio 200 puta skloniji riziku da će počiniti zlostavljanje nego njegov heteroseksualni kolega. No, prema postojećim istraživanjima provedenim u Americi u Crkvi ima oko 17% istospolaca svećenika[20] što je osam puta više nego u općoj populaciji iako bi broj trebao biti ne samo manji nego u općoj populaciji već bi on trebao biti nula. Naime, Kongregacija za katolički odgoj je 2005. godine izdala dokument kojim se izričito zabranjuje ređenje istospolaca za svećenike jer „smatra potrebnim jasno reći da Crkva, uz duboko poštovanje dotičnih osoba [istospolaca], ne može primiti u bogoslovije ili u sveti red one koji prakticiraju homoseksualnost, imaju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju tzv. ‘gay kulturu’.“[21] Iako je ovaj dokument relativno novijeg datuma Crkva se oduvijek držala stava da su istospolci neprikladni za ređenje jer su homoseksualne sklonosti duboko nesukladne s Božjim planom za čovjeka.
I sada dolazimo do onog neugodnog dijela za mnoge klerike. Kako to da među klerom u Crkvi ima više, i to znatno više istospolaca nego u općoj populaciji? Je li Katolička Crkva postala utočište za istospolce? Jesu li se biskupi, rektori sjemeništa i bogoslovija držali odredaba Crkve? Ili postoji homoseksualni lobi u Crkvi, Lavanda mafija, koja ne samo da tolerira već i promovira sodomiju? Kako je moguće da su u Njemačkoj 4.4% svećenika optuženi za seksualno zlostavljanje,[22] ili 4,3% u Sjedinjenim Američkim Državama,[23] ili 7% u Australiji,[24] dok je u općoj populaciji pojava pedofilije oko 1%, a postotak počinjenih pedofilskih zločina još manji?![25] Kako je moguće da samo u Francuskoj postoji 216.000 žrtava koje su seksualno zlostavljali katolički svećenici od 1950. godine?![26] U Sjedinjenim Američkim Državama 10.667 žrtava tužilo je za seksualno zlostavljanje 4.392 svećenika između 1950. i 2002. godine.[27] Procjenjuje se da je Crkva u SAD-u platila preko tri milijarde dolara za odštete žrtvama do 2012. godine![28] S pravom se pitaju vjernici za koga i čega ide lemozina?
Imajući sve ovo u vidu prilično je licemjerno kada vam profesor moralne teologije kaže kako je Crkva „razradila sve proceduralne mehanizme“ za zaštitu od pedofilije. U svojim ranijim istupima prof. Matulić je pokazao da je svjestan možebitnih uzroka pedofilske krize u Crkvi. Tako on u veljači 2019. godine za Dnevnik Nove TV izjavljuje: „S jedne se strane govori da je glavni uzrok pojave ovih masovnih zlostavljanja djece maloljetnika od strane svećenika u homoseksualnosti. Da je zapravo homoseksualnost ta koja je uhvatila maha, naročito među klerom u Crkvi, pa onda naročito u odgojnim crkvenim ustanovama, gdje se pripremaju svećenički kandidati za svećeništvo i da je to jedno od glavnih uzroka“.[29]
Također je licemjerno kada novinari sa zgroženošću pišu o slučajevima pedofilije u Crkvi, u čemu imaju apsolutno pravo (jer je to toliko gnusan grijeh zbog kojega bi svećenik, ako mu se dokaže krivnja, trebao biti laiciziran, i sudski gonjen), ali onda sutra dan isti ti novinari veličaju sodomiju, „u nebo vapijući grijeh“ (KKC 1867; Post 18,20; 19,13), i promoviraju istospolnost te besramno lažu kako istospolnost nema nikakve veze s pedofilijom. Još su licemjerniji klerici koji osuđuju pedofiliju a promoviraju sodomiju kao što je to kardinal Jean-Claude Hollerich. Isto tako su licemjerni i novinari koji daju prostor kardinalu Hollerichu u Glasu Koncila znajući da je jedan od najvećih heretika današnje Crkve te na taj način implicitno promoviraju sodomiju pa time i pedofiliju. Radi se o jednom apsolutno skandaloznom intervjuu u kojem kardinal Hollerich kaže da: „Kad je nastajao crkveni nauk, pojam homoseksualnost nije ni postojao. Homoseksualnost je nova riječ; čak ni u vrijeme sv. Pavla ljudi nisu imali pojma da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol“.[30] Pitamo se je li kardinal uopće čuo za Bibliju i priču o Sodomi i Gomori koja se dogodila 2000 godina prije sv. Pavla.
Umjesto da se u samom vrhu Crkve dijagnosticiraju stvarni problemi, a to su ređenje istospolaca za svećenike i otvoreno promoviranje sodomije u Crkvi, i onda shodno tome pronađe način da se ti problemi riješe, promoviraju se svećenici istospolci i oni koji podržavaju sodomiju. Na ključnim mjestima u crkvenoj hijerarhiji su danas uglavnom biskupi i kardinali koji su ili sami istospolci ili podržavaju istospolnost. Takvih primjera je na stotine, a o mnogima smo već i pisali, pa ćemo ovdje radi ilustracije spomenuti samo jedan slučaj. Papa Benedikt XVI. je stavio kardinala Theodora McCarricka pod prismotru i restrikcije zbog pedofilije (bilo mu je zabranjeno javno slavljenje mise, sudjelovanje na predavanjima, sastancima, putovanjima, itd.), međutim, papa Franjo mu je ukinuo sve restrikcije iako je znao za optužbe protiv kardinala.[31] McCarrick je opet postao zvijezda američke Crkve. Laiciziran je bio tek kada je sva ta prljavština o seksualnom zlostavljanju dječaka izišla u javnost.
Danas mnogi biskupi s prijezirom gledaju na pobožne svećenike. Imali smo i mi svoj slučaj. Vlč. Marko Tilošanec, na čiju čestitost nisu postojali baš nikakvi prigovori, dapače ni sumnje, bio je prisiljen otići iz svoje biskupije jer je biskupu smetalo što velečasni nije htio davati pričest na ruku te sudjelovati u svetogrđima koja su se odvijala u bogoslužju. Velečasnom nije pomoglo ni pozivanje na svoju savjest već mu je rečeno da on mora poštovati savjest drugih, onih koji čine svetogrđe i udovoljavati im. Pravovjerni svećenici se suspendiraju a sodomisti štite. Svećenik na najvišem položaju u SAD-u, glavni tajnik Američke biskupske konferencije, Jeffrey Burrill, koji je uhvaćen da koristi „Grindr“ aplikaciju za povezivanje istospolaca radi seksa, nagrađen je novom župom,[32] a vlč. Jesusmary Missigbètò je izbačen iz svećeničkog reda jer se držao nauka Crkve kad je u pitanju istospolnost.[33] Da i ne spominjem na desetine pravovjernih svećenika suspendiranih samo zato jer su se usudili s oltara pozvati na pokajanje i pokoru grješnika. U mnogim bogoslovijama se predaje hereza, izbacuju pobožni bogoslovi a istospolcima su otvorena sva vrata.
Razvratnu klimu u nekim bogoslovijama je potvrdio i papa Benedikt XVI. u eseju „Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja“ objavljenom 2019. godine: „U raznim bogoslovijama osnivaju se homoseksualne klike, koje djeluju više ili manje otvoreno i bitno su promijenile klimu u bogoslovijama“.[34] Papa Benedikt nije izbjegavao ni samokritiku: „Zašto je pedofilija poprimila takve razmjere? U konačnici, razlog je odsutnost Boga. Mi kršćani i svećenici također radije ne govorimo o Bogu, jer se taj govor ne čini praktičnim“.[35] Papa povezuje pedofiliju s gnusnim grijehom te podsjeća na Isusove riječi upozorenja: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bilo bolje da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more (Mk 9,42)“. Papa kaže da se izraz „ovih najmanjih što vjeruju“ odnosi na obične vjernike, te da ova Isusova besjeda štiti polog vjere i daje apsolutno pravo na istrebljenje ovoga zla kako bi se očuvala vjera.[36] Papa je otvoreno i samokritički govorio i o manjkavosti sustava unutar Crkve za blagovremeno kažnjavanje ovakvih prijestupa.
Sada nakon smrti pape Benedikta XVI. sve više visokorangiranih prelata javno podržavaju sodomiju. Dokazano je bezbroj puta da su neki biskupi zataškavali pedofilske zločine, a kada iziđe neki takav slučaj u javnost (dok je u skrovitosti dotle ne smeta), eh onda se biskupi ispričavaju. Znajući sve ovo, pitam se koliko su te isprike iskrene. Čak i da jesu iskrene, premalo se čini da se stane na kraj ovoj razuzdanoj sodomizaciji Crkve. Govori se o „nultoj toleranciji“ prema seksualnom zlostavljanju a u stvarnosti se nulta tolerancija provodi jedino prema pravovjernim katolicima, laicima i klericima. Biskupu Athanasiusu Schneideru nije bilo dozvoljeno slaviti latinsku misu u Zagrebu 2021. godine kada je došao na Prvu međunarodnu konferenciju o Duhovnoj krizi Crkve, kao ni kardinalu Raymondu Burkeu prije toga. Na desetine svećenika i biskupa su maknuti sa svojih pozicija samo zato što su se držali nauka Crkve. Svećenik sodomist Wolfgang Rothe iz Njemačke tužio je patera Dariusza Oka, redovitog profesora i pročelnika katedre za filozofiju na Papinskom sveučilištu Ivana Pavla II. u Krakovu, zato što je u jednom radu objavljenom u znanstvenom časopisu Theologisches razgolitio Lavanda mafiju (homoseksualnu mafiju unutar Katoličke Crkve).[37] Umjesto da se svećenik sodomist udalji iz Crkve on je premješten u drugu biskupiju u kojoj biskup očito podržava sodomiju,[38] a pater Dariusz je skoro završio u zatvoru.
Nažalost, Lavanda mafija (o čemu je p. Dariusz objavio niz znanstvenih radova[39]) ima previše utjecaja danas u crkvenoj hijerarhiji. A kao što smo u ovom uratku konstatirali istospolci su glavni uzrok fenomena pedofilije u crkvenim redovima i sve dok se ne postavi prava dijagnoza neće se ni bolest suzbiti.
Ivan Poljaković
[1] https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/u-odjavi-oscarom-nagradenog-spotlighta-i-hrvatski-slucaj-pedofilije-s-don-dragom-s-raba-304096 (29.3.2023.)
[2] https://n1info.hr/vijesti/hbk-o-svecenickom-zlostavljanju-izrazavamo-zaljenje-i-suosjecanje-sa-zrtvama/ (30.3.2023.)
[3] Isto.
[4] https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vatikan-suti-ali-jedan-covjek-se-ipak-oglasio-papa-ivan-pavao-ii-je-obljubio-moju-sestru-15-i-narucio-otmicu-15325677 (15.4.2023.)
[5] Kinsey je bio majstor u preuveličavanju, pisao je da istospolaca u općoj populaciji ima 10%, dok je stvarni iznos 2%. Prema vlč. Bošnjakoviću 5-oro od 100 ljudi pati od pedofilije što nije točno. Čak i u onim studijama koje su napuhane kako bi se pedofilija prikazala što normalnijom pojavom iznos od 5% se odnosi samo na muškarce a ne sveopću populaciju, a s obzirom na to da se pedofilija pojavljuje 80-90% kod muškaraca (10-20% kod žena) to onda znači da je pojava pedofilije u općoj populaciji puno manja. Realna procjena je negdje oko 1%.
Vidi: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7460489/ i https://www.bbc.com/news/magazine-28526106 (30.3.2023.)
[6] https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/u-mrezi-prvog-zlostavljanje-crkva-10685629 (30.3.2023.)
[7] https://www.americamagazine.org/faith/2018/10/22/no-homosexuality-not-risk-factor-sexual-abuse-children (30.3.2023.)
[8] Gert Hekma: The Drive for Sexual Equality. ACM SIGOPS Operating System Review, 2008. 11 (1-2):46-50. https://www.researchgate.net/publication/249720029_The_Drive_for_Sexual_Equality (4.4.2023.)
[9] Theo Sandfort: Paedophilia and the gay movement. The Journal of Homosexuality, 1987, 7, 13, 89-110.
[10] Steven Baldwin: Child Molestation and the Homosexual Movement. Regent University Law Review, Vol 14:267, 2001-2002, str. 277:
https://www.regent.edu/acad/schlaw/student_life/studentorgs/lawreview/docs/issues/v14n2/Vol.%2014,%20No.%202,%203%20Baldwin.pdf (8.4.2023.)
[11] https://richtlijnenjeugdhulp.nl/seksuele-ontwikkeling/wettelijke-kaders/seksualiteit-in-het-strafrecht/ (8.4.2023.)
[12] Angella Johnson: The man who loves to love boys. Electronic Mail & Guardian, 30. lipnja 1997.
[13] Jacqueline Laing: Normalizing paedophilia: Abolishing the age of consent. LifeSiteNews, 12. studenog 2013.
[14] Mark Blasius: Sexual Revolution and the Liberation of Children, 1997, http://www.nambla.org.
[15] Gerard J.M. van den Aardweg: The Battle for Normality. Ignatius Press, 1997. Str. 61.
[16] Steven Angelides: The Emergence of the Paedophile in the Late Twentieth Century. Australian Historical Studies, 2005. Str. 277:
[17] Isto. Str. 278.
[18] John Jay Report:
[19] Ivan Poljaković, Goran Dodig: Gender Theory Flaws, Journal of Human Sexuality. Vol. 7 (2016), 43-73, str. 51.
[20] https://www.thepublicdiscourse.com/2021/10/78773/ (1.4.2023.) Ova istraživanja su provedena u SAD-u te bi rezultati sigurno bili drugačiji u drugim zemljama, možda u Njemačkoj i nešto viši, a u Hrvatskoj npr. manji.
[21]https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/documents/rc_con_ccatheduc_doc_20051104_istruzione_en.html (30.3.2023.)
[22]Harald Dressing, et al.: Child Sexual Abuse by Catholic Priests, Deacons, and Male Members of Religious Orders in the Authority of the German Bishops’ Conference 1946–2014. https://web.archive.org/web/20210310080820/http://archiv.ub.uni-heidelberg.de/volltextserver/29417/1/10.1177_1079063219893371.pdf (1.4.2023.)
[23] Vidi John Jay izvješće, napomena br. 18.
[24]Royal Commission into Institutional Responses to Child Sexual Abuse, 2017. Str. 61
[25] Vidi napomenu br. 5. Iznos od 1% se odnosi na pojavu pedofilije u općoj populaciji, tj. na pojavu onih osoba koje seksualno privlače djeca, ali ne djeluju svi koji pate od pedofilije u skladu s tim osjećajem, tako da je postotak počinjenih pedofilskih zločina u općoj populaciji puno niži od 1%. Kada se to usporedi s visokim postotcima optuženih svećenika za prijestup pedofilije i pederastije postaje vrlo očito da je stanje u Crkvi katastrofalno.
[26]https://www.france24.com/en/live-news/20211005-french-catholic-church-inquiry-finds-at-least-216-000-paedophilia-cases-between-1950-and-2020 (31.3.2023.)
[27] https://en.wikipedia.org/wiki/John_Jay_Report (31.3.2023.)
[28] https://en.wikipedia.org/wiki/Catholic_Church_sex_abuse_cases_in_the_United_States (31.3.2023.)
[29] Dnevnik.hr, 21. veljače. 2019 (tekst i video): Vodeći moralni teolog za Dnevnik Nove TV: „Svaki slučaj zlostavljanja u Crkvi zaslužuje bezuvjetnu osudu i jasno decidirane kazne“ (4.4.2023.)
[30] https://www.glas-koncila.hr/generalni-relator-biskupske-sinode-kardinal-jean-claude-hollerich-duh-sveti-ponekad-uzrokuje-veliku-pomutnju-kako-bi-donio-nov-sklad/ (3.4.2023)
[31] https://www.catholicity.com/vigano/2018-10-19.html (1.4.2023.)
[32] https://www.churchmilitant.com/news/article/new-gig-for-msgr-grindr (2.4.2023.)
[33] https://www.theafricandream.net/african-priest-banned-for-criticizing-pope-approval-of-homosexuality/ (1.4.2023.)
[34] https://de.catholicnewsagency.com/news/4498/benedikt-im-wortlaut-die-kirche-und-der-skandal-des-sexuellen-missbrauchs (2.4.2023.)
[35] Isto.
[36] Isto.
[37] Dariusz Oko: Über die Notwendigkeit homosexuelle Cliquen in der Kirche zu begrenzen (Teil 1), Theologisches. Katholische Monatsschrift 01/02 (51) 2021, str. 47-75 i Über die Notwendigkeit homosexuelle Cliquen in der Kirche zu begrenzen (Teil 2), Theologisches. Katholische Monatsschrift 03/04 (52) 2021, str. 123-136.
[38] Prva međunarodna konferencija: Duhovna kriza Crkve. Zbornik. Zadar: Apologetska udruga bl. Ivan Merz, 2022. Str. 42.
[39] Zasigurno najveći ekspert na temu „Lavanda mafije“ je pater Dariusz Oko, koji je sudjelovao na Prvoj međunarodnoj konferenciji o Duhovnoj krizi Crkve 2021. god. u Zagrebu u organizaciji Apologetske udruge bl. Ivan Merz. On je 2020. godine objavio knjigu, opsežnu studiju, o Lavanda mafiji. Dariusz Oko: Lawendowa mafija. Z papieżami i biskupami przeciwko homoklikom w Kościele. Krakow: Wydawnictwo, 2020.
