Na pitanje jednog novinara ukazuje li se zaista Marija, Isusova majka?
Nekoliko ste puta spomenuli Međugorje. Možete li mi reći nešto više o tome? Odgovorila je ovako;
„Da, zaista se pojavljuje, i danas se u Međugorju pojavljuje svaki dan grupi djece. Tri puta sam bila ondje, ali nisam trebala otići da bi saznala je li stvarno ili nije. Ubrzo nakon što su počela ukazanja, u lipnju 1981. godine, o njima sam upitala jednu sirotu Dušu iz Čistilišta, a ona mi je rekla da su stvarna. Znate, jedina opasnost Međugorja je ta što se svijet na njega ne obazire.“
Iz „Mistici Crkve“ („Mystics of the Church“)
Maria Simma rođena je 2. veljače 1915. godine u gradu Sonntag, u Austriji. Bila je druga od osmero djece. Roditelji su joj bili siromašni farmeri te je obitelj jedva preživljavala. Bili su su skromni katolici čija je vjera u Boga bila jednostavna, ali vrlo odana. Sa sedam godina, María je počela osjećati snažan poziv da pomogne drugima, ili kroz molitvu i žrtvu redovničkim životom ili kao misionar laik. S tim na umu, majci je rekla da se nikada neće udati. Majka joj je odgovorila – „Vidjet ćemo kada budeš imala 20 godina“, na što je María rekla – „Čvrsto sam odlučila. Ili ću uči u samostan, ili ću raditi negdje u svijetu gdje mogu biti od pomoći drugima.“
Duše u Čistilištu najviše rastužuje napuštanje od strane njihovih voljenih
Kako kaže María, duše u Čistilištu najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami puno pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitvi upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A ipak, upravo im je molitva najviše potrebna! Sve komemoracije, proslave i tetovaže napravljene u njihovu čast, iako dobronamjerne, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja. Molitva za duše u čistilištu kroz mjesec studeni je OVDJE.
Posjeti izmučenih Duša iz Čistilišta
Godine 1940., María je imala 25 godina i prvi put ju je posjetila sveta Duša (duša pokojnika u Čistilištu). Sveta duša (muškarac) joj se jedne noći ukazala u viziji. Koračao je amo-tamo u sobi, podno njezina kreveta. Bila je zbunjena, viknula mu je „Tko si ti?“, ali nije dobila odgovor. Zatim se ustala iz kreveta i pokušala ga dohvatiti govoreći: „Kako si došao ovamo? Odlazi!“, nije joj odgovorio, a kada je ispružila ruku kako bi ga dotakla, nestao je. Međutim, čim se vratila u krevet, ponovno se pojavio koračajući amo-tamo podno kreveta. Zapitala se kako može tako jasno vidjeti tog čovjeka, ali ga ne može dodirnuti. Pomislila je, „Nema veze, sve dok mi se ne približi.“, i nastavila ga gledati. Nakon nekog vremena je nestao, a ona je ostala budna razmišljajući o značenju toga što joj se upravo dogodilo.
Sljedećeg je dana otišla posjetiti svećenika svoje župe, fra Alfonsa Matta, da mu kaže sve što se dogodilo. „Kada sam mu sve objasnila, rekao je: 'možda je to neka sirota duša iz Čistilišta. Ako se ponovi, nemoj reći Tko si ti?, već Što trebaš od mene?'“.
Sljedeće se noći muškarac iznenada pojavio, ponovno koračajući amo-tamo. Ovoga je puta María odmah upitala „Što trebaš od mene?“. Muškarac se zaustavio, okrenuo prema njoj i rekao „Molim te posveti mi tri svete mise, tada ću biti izbavljen“. Potom je nestao, a María kaže da je tada shvatila da je bio sirota duša. Sljedećeg je dana ponovno rekla svom svećeniku što se dogodilo, te su mu posvetili tri svete mise. Svećenik joj je savjetovao da nastoji učiniti sve što može za duše koje dođu od nje tražiti pomoć.
Uskoro je još duša iz Čistilišta došlo tražeći od nje molitve i žrtve, te je tako započeo doživotni apostolat za svete duše. Tijekom sljedećih nekoliko godina, samo bi dvije ili tri duše došle godišnje, no kako je vrijeme odmicalo, sve ih je više dolazilo tražiti njezinu pomoć kroz molitve i žrtvu.
Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim Svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje.Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan za nju strašnih muka. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi… Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.
Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u Čistilištu skratilo. (Devetnica za duše u čistilištu)
''Trebaš ići svugdje kamo te zovu'', kazale su joj duše čistilišta, ''to je pravi apostolat''.
Photo: sestra Emmanuel i Maria Simma
Tijekom intervjua sa sestrom Emmanuel, upitala ju je:
Koja je razlika između ovoga što vi radite s dušama i prakticiranja spiritizma (kojim se bave mediji, itd.)
„Ne bismo smjeli zazivati duše, ja ih ne pokušavam nagnati da dođu. U spiritizmu ih ljudi pokušavaju zazvati. Ta je razlika vrlo jasna i moramo je shvatiti ozbiljno. Kada bi ljudi vjerovali u samo jednu stvar koju kažem, onda bih voljela da to bude ovo: oni koji se bave spiritizmom (zazivanjem mrtvih, pomicanjem stolova i takvim sličnim stvarima) misle da zazivaju duše pokojnih, no zapravo, ako dobiju odgovor onda su to uvijek i bez iznimke Sotona i njegovi demoni. Ljudi koji se bave spiritizmom (vračevi, vještice, mediji, itd.) čine nešto vrlo opasno za sebe, ali i za one koji su im se obratili za savjet. Do grla su u lažima. Strogo je zabranjeno zazivati mrtve. Što se tiče mene, ja to nikada nisam učinila i nikada i neću.“
mysticpost/preveo i priredio:medjugorje-info.com
