To su uz svećenike, redovnike, redovnice i vjeroučitelje još i djelatnici u zdravstvu, školstvu, javnim glasilima, vlasti, politici, službama socijalne pomoći, po trgovinama, kioscima itd.
Za osobe koje se školuju za takva zanimanja, treba usavršiti redoviti katolički vjeronauk ne samo za vrijeme srednje škole, nego i fakulteta. Treba ih ojačati da ne sudjeluju u zlu i grijehu i da primjerom osobnog života, specifičnim talentima i specifičnošću profesije štite ugroženi ljudski život, zdravlje, moralne, bračne i obiteljske vrijednosti u skladu s naukom Katoličke Crkve.
Učenici, studenti, specijalizanti medicinskih, farmaceutskih, bioloških i nekih drugih škola i fakulteta, pa čak i učenici trgovačkih škola, često su bili pod pritiskom svojih nastavnika da sudjeluju u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji, ubijanja, u distribuciji sredstava za izvođenje grijeha, u širenju laži i zavođenja na razne načine ili u nekim drugim grijesima.
Treba ih ohrabriti da se tome odlučno usprotive i pokušati ih zaštititi na nivou odgovarajućih ministarstava, škola, fakulteta i ustanova gdje se školuju ili gdje odlaze na prakse.
Specifični katolički vjeronauk treba organizirati za studente medicine, farmacije, biologije i socijalnog rada u svim gradovima gdje postoje takvi fakulteti, pa i za učenike takvih srednjih i viših škola. Moramo se potruditi da bi se neutraliziralo pogrešan odgoj kojemu su sistematski izloženi.
Bilo bi dobro organizirati katolički vjeronauk, s obradom specifičnih tema, još i za studente psihologije, novinarstva, političkih nauka i sl.
Svake godine bi trebalo organizirati susret svih svećenika po biskupijama, gdje bi se raspravljalo o ovoj problematici i iskustvima u njenom rješavanju. To bi trebale biti teme i dekanatskih susreta svećenika.
Barem jednom godišnje bi se moglo organiziralo susrete vjeroučitelja i časnih sestara na istu tematiku.
Dio ljudi u profesijama koje rade s narodom, koji imaju veliki utjecaj na stanje u društvu, iako su kršteni u Katoličkoj Crkvi, imaju vjersku naobrazbu tek na nivou osnovnoškolskog vjeronauka, ili čak niti takvu. Često nisu dovoljno upućeni u problematiku i stavove kojima nas uči Katolička Crkva, a donose odluke o ozbiljnim stvarima s dalekosežnim posljedicama.
Grijehe kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji i ubijanja nerođene djece, svakodnevno izvode naročito ginekološko osoblje i farmaceuti, često uz pomoć anesteziologa i drugih djelatnika u medicini, a na njih nažalost potiču i razni udžbenici i programi po nekim školama i fakultetima. Slični su problemi i s nemoralnim odgojem i brojnim drugim grijesima koji se izvode kroz tzv. „medicinu“ i tzv. „farmaciju“, te sa sudjelovanjem u prodaji, distribuciji i objavljivanju nemoralnih sadržaja kroz javna glasila i internet.
Ima velikih problema i s ponašanjem nekih socijalnih i prosvjetnih djelatnika i ljudi u raznim drugim profesijama.
S argumentiranim porukama protiv sudjelovanja u ovim i drugim grijesima treba doći do svake medicinske ustanove, do svake apoteke, do svakog centra za socijalni rad i do svake škole i fakulteta i do svih u njima uposlenih, kako u pismenom obliku, tako i kroz pokušaje posjeta od strane katoličkih svećenika na čijim područjima ove osobe žive ili rade, bez obzira da li su krštene u Katoličkoj Crkvi ili ne.
Ne može ih se šutnjom prepustiti lošem obrazovanju kojemu su bili izloženi niti zločinima, ako ih izvode ili ako su ih pripravni izvoditi.
Ako se radi o ljudima druge vjere, treba se nadati da će i oni shvatiti da se ne smije sudjelovati u grijehu, jer grijeh upropaštava svakog čovjeka, bez obzira koje vjere ili nacije bio.
Treba ih ohrabriti da lakše podnesu teškoće koje se mogu pojaviti kada odbiju sudjelovanje u grijehu.”
