Medicinski stručnjaci su ustvrdili da se radi o nadnaravnom, neobjašnjihom fenomenu. Komadi odjeće kojim se dotaklo tijelo sveca (relikvije) prema svjedočanstvima – bili su uzrokom čudesnih ozdravljenja.
Sv. Šarbel je rođen u Libanonu, u visokim planinama. Na krštenju je dobio ime Josip. Bio je posljednji od petero djece. Od malena je rado boravio u molitvi i samoći. U dobi od 23 godine napustio je dom i otišao u samostan. Nakon primanja u novicijat prima ime Šarbel, po uzoru na jednog mučenika.
Nakon studija teologije zaređen je za svećenika 1859. Poslan je u samostan st. Maroun u kojem je proveo 16 godina živeći život zajedništva i posvećen Bogu.
Potom je dobio dopuštenje od poglavara da živi sam u brdskom samostanu sv. Petra i Pavla koji je služio braći za osobne duhovne vježbe. Bilo je to mjesto sa najosnovnijim stvarima za život. Na tom mjestu je proveo dvadeset tri godine živeći pokornički. Njegova subraća pričaju da bi često spavao na podu i jedo jednom dnevno.
Osobito je bila naglašena njegova pobožnost prema svetoj Euharistiji koja bi počinjala u 11.00 pa se tako za misu mogao pripremati cijelo jutro, a ostatak dana u zahvaljivanju.
Umro je u 70 -oj godini, osam dana nakon Božića. Njegov pogreb bio je vrlo skroman, na samostanskom groblju gdje su se pokopali mnoga druga braća sveta života. Njegovo tijelo je bilo obučeno u habit i sahranjeno u zemlju, bez kovčega.
U tako skrovitu životu možda bi bio i zaboravljen da se na njegovu grobu nije pojavio izvanredan fenomen. Svijetlo je obavijalo njegov grob četrdeset pet noćiju. Mnogi stanovnici su bili svjedoci tog čudesnog svjetla. Nakon toga poglavar u samostanu dobija dopuštenje da se tijelo sv. Šarbela ekshumira.
Na čuđenje mnogih prisutnih, kad se tijelo otkopalo bilo je u savršenom stanju.
Nakon što su tijelo obukli u novo odijelo sa štovanjem su ga položili u drveni kovčeg i postavili u kut privatne kapelice u samostanu kako bi bio poticaj monasima i drugim vjernicima za molitvu i udivljenje.
Činjenicu ekshumacije pratio je i drugi fenomen, a to je da je iz njegova tijela izlazila tekućina koja se opisivala kao znoj i krv. Zbog ovog preznojavanja tijela krvlju njegova odjeća bi se prkrivala mrljama krvi pa se mijenjala dva puta tjedno. Mali komadići odjeće su stavljani na njegovo tijelo i podijeljeni kao relikvije, a uslijedila su i čudesna ozdravljenja.
Među mnogima koji su ispitivali tijelo bio je i dr. Elias Elonaissi koji je 1921. god utvrdio da se radi o materiji sličnoj znoju, te da je neobjašnjivo nastajanje istog budući da je tijelo mrtvo već mnogo godina. Ponovio je ispitivanje više puta i uvijek dolazio do istog zaključka.
Drugi liječnik, dr. George Choukrallah je ispitao tijelo 24 puta tijekom 17 godina u ustanovio bi uvijek isto tj. da se radi o nadnaravnoj moći.
Kroz 67 godina tijelo svetog Šarbela je bilo savršeno očuvano, a slučaj je dokumentiran i ispitan od medicinskih stručnjaka. Iz razloga, znanog samo Bogu, to čudo se nije nastavilo. Ostale su samo kosti, crvene boje, a neobična tekućina je prestala teći.
izvor: Čudesa Crkve – neraspadnuta tijela, engl./magnifikat.hr
