Tijekom prve godine ukazanja Gospa je učinila nešto što je sve zapanjilo. Bilo je još ljeto, oko jedan popodne. Vicka i Jakov su došli Jakovljevoj majci, u malu i vrlo siromašnu kuću. Rekli su: „Gladni smo, možeš li nam nešto spremiti za jelo?“ Jakovljeva majka za njih je pripremila dva tanjura s hranom, ali kad ih je htjela poslužiti utvrdila je da su Vicka i Jakov nestali! Bila je u panici, kao što možete i zamisliti. Bila je stvarno u panici! Brzo je izašla i pitala sve ljude uokolo, ali nitko nije vidio djecu. Bila je uvjerena da ih je netko odveo, ali kako, kad su vrata bila zaključana? Sve je bilo tako čudno…
Dakle, što se dogodilo? Dok je Jakovljeva majka pripravljala jelo, Gospa se neočekivano ukazala djeci. Predložila im je da krenu na posebno putovanje. U stvari, pozvala ih je da pođu s njom posjetiti raj, čistilište i pakao. Shvaćate li o čemu govorimo?! To je nevjerojatno!
Jakov, koji je bio još jako mali i jedinac u majke, pobojao se da se neće nikad vratiti s tog puta. Odgovorio je: „Uzmi radije Vicku. Ona ima osmero braće i sestara. A ja sam samcat s mojom majkom.“
Vicka, koja je nogama čvrsto stajala na zemlji, tada je upitala u koje će se vrijeme vratiti s te čudne ekspedicije. Trebala je raditi u polju oko duhana. (Sve obitelji u selu u to su vrijeme uzgajale na svojim poljima duhan. Prodavale su ga i od toga nešto malo zarađivale za život.) Gospa je brzo uspjela uvjeriti Vicku i Jakova da pođu s njom. Kad mi je puno kasnije Vicka pričala ovu priču, pazila sam na svaku njezinu riječ. Želite li i vi znati ovu priču?
RAJ
Evo što mi je Vicka rekla: „Gospa je uzela mene za desnu a Jakova za lijevu ruku i odmah smo se počeli dizati. Strop sobe se rastvorio i mi smo se našli u raju.“ Upitala sam je: „Kako raj izgleda?“ „Vidjeli smo jako veliko mjesto, golemo, bez granica. Tamo je bilo svjetlo koje ne postoji na zemlji. Bilo je puno, puno ljudi. Bili su jako sretni, šetali su, molili i pjevali, a mali su anđeli uokolo letjeli. Svi su bili jako lijepi. Tamo nije bilo ni slijepih, ni sakatih, ni debelih ni mršavih ljudi.“ (Čak sam pitala Vicku: 'Ako je netko na zemlji imao samo jednu nogu, pretpostavljam da u nebu ima obje noge, zar ne?') Svima je bilo otprilike trideset godina. Bili su odjeveni u duge haljine različitih boja. Takve boje – ružičasta, žuta i siva - ne postoje na zemlji. Gospa nam je rekla: „Pogledajte, draga djeco, kako su sretni ovi ljudi! Ništa im ne nedostaje.“
Vicka je ispričala da je i ona u svom srcu mogla osjetiti neizmjernu sreću tih ljudi u raju. Upitala sam je: „Kladim se da si tamo htjela ostati i nikad se ne vratiti na zemlju, zar ne?“ Uzvratila mi je: „Da, naravno, kad vidite raj, nemate želje otići iz njega. Tamo je više nego prekrasno! Ali znala sam da me Gospa treba da drugima govorim o njezinim porukama, pa sam prihvatila vratiti se na zemlju.“
Kad već govorimo o raju, bit će vam drago saznati i ovo… Kad su počela ukazanja Ivanka je bila žalosna jer joj je nešto prije početka ukazanja umrla majka. Pitala je Gospu o svojoj majci, a Gospa joj je odgovorila: „Ona je sretna. Sa mnom je.“ Zatim je Ivanki za rođendan Gospa darovala poseban poklon – dovela joj je sa sobom njezinu majku. Ivanka je ispričala da nikada prije nije vidjela svoju majku tako lijepu. Sljedećih je godina Gospa još u nekoliko navrata dovela Ivanki majku. Ivanka je svjedočila da je svaki put njezina majka bila još ljepša. Zašto? Dakle, Bog je tako velik, da ga u raju nikad nećemo prestati otkrivati. Na taj će način sve više rasti naša sreća kao i naša ljepota.
ČISTILIŠTE
Vicka nastavlja priču: „Nakon raja, Gospa je odvela Jakova i mene da vidimo čistilište. To je potpuno drugačije mjesto, kao neka tamna provalija, neki mračni prostor između raja i pakla. Puno je nekog pepela. Ne vide se ljudi koji su tamo. Ali se osjeća njihova patnja. Može se čuti njihovo zapomaganje, njihov plač, jer oni jako trpe. To je na nas jako djelovalo. Nikad neću zaboraviti to mjesto! Gospa nam je rekla: 'Pogledajte, draga djeco, kako ovi ljudi pate! Oni čekaju vaše molitve da mogu otići u raj. Molim vas da svaki dan molite za duše u čistilištu.'“ A kad jednom dođu u raj, oni će moliti za nas…
Ovdje trebam nešto objasniti. Čistilište je poput čekaonice za raj. To je privremeno mjesto, rezervirano za one koji ne mogu ići izravno u nebo. Što ih zaustavlja? Oni na zemlji nisu dovoljno ljubili Isusa i druge ljude, nisu se iskreno pokajali za loše stvari koje su učinili. I tako im je bilo potrebno da se dobro operu i pročiste od svojih grijeha. Kao što vidite, grijeh prlja dušu. Dakle, ne možete očekivati da duša uđe u raj dok se ne očisti i od zadnjega grijeha. S grijehom ne može u nebo!
Ali prekrasno je to što je trpljenje u čistilištu ujedno trpljenje ispunjeno ljubavlju. Oni koji se tamo nalaze shvaćaju da su ranili Božje srce. Oni su u trenutku svoje smrti konačno susreli Božju ljubav. Oni Boga ljube i pate jer su povrijedili Onoga koji je trpio zbog njihovih grijeha. U žurbi su da što prije otiđu iz čistilišta! Vicka mi je rekla: „Kad bi i ti samo jednom otišla u čistilište, poželjela bi ga potpuno isprazniti, da ukloniš patnju tih ljudi! Nikad ne bi zaboravila moliti za te duše.“
PAKAO
Pakao je mjesto kamo odlaze samo oni koji izabiru djelovati protiv Boga. Oni koji su željeli odbaciti Boga tijekom svog života, sve do zadnjeg trenutka, do svoje smrti. Naravno, Bog ih ljubi i želi ih spasiti. Ali on ih ne može prisiliti da pođu s njim u nebo! Ljubav nije prisila! Svatko od nas ima slobodu Bogu reći „da“ ili „ne“.
U paklu je Vicka vidjela golemu vatru. To je neka vrsta ognja koji ne postoji na zemlji. Vidjela je ljude koji se bacaju u taj oganj, a da ih nitko ne gura. Kao što sam vam rekla, oni su slobodni! Ti su se ljudi pri tom pretvarali u neke životinje-nakaze koje nikad prije nije vidjela. Bili su puni mržnje i proklinjali su Boga.
Kad su završila ta tri posjeta, Gospa im je rekla: „Pokazala sam vam ova tri mjesta da biste znali da ona postoje i da možete to reći drugima.“ Gospa im je također izrazito preporučila da „puno mole za grešnike“, kako bi se grešnici pokajali zbog svojih grijeha, tražili oproštenje i izabrali otići u nebo da budu s Bogom.
Također je rekla da ima ljudi na zemlji (na primjer, ateisti) koji vjeruju da nema ničega nakon smrti. Oni smatraju da nakon smrti zauvijek prestajemo postojati. Prestrašno! No srećom je naša nebeska Majka vrlo jasno govorila djeci: „To je golema pogreška, jer nakon smrti je vječnost. Mi smo samo putnici na zemlji. Kad umremo, naš život se nastavlja.“ Vječnost nikad ne završava! Drugim riječima, zauvijek ćemo živjeti s Isusom u nebu ako izaberemo biti s njim.
Ukratko, svatko od nas ima tri mogućnosti nakon smrti:
- idemo izravno u nebo,
- idemo u nebo, ali moramo prije toga neko vrijeme provesti u čistilištu da se očistimo od svojih grijeha i manjka ljubavi,
- možemo odbijati Boga sve do kraja i izabrati svojevoljno otići u pakao, jedino mjesto na kojem se ne može pronaći Boga.
Mogu pretpostaviti što vam prolazi kroz glavu: „Samo se nadam da ću otići u nebo kad umrem!“ Dakle, ne brinite se, ničega se ne trebate bojati. Jer, ako izaberete živjeti s Isusom pod Marijinim vodstvom, Bog će uvijek biti s vama i vodit će vaše korake prema nebu. U svom srcu povjerite Mariji svoju želju da otiđete u raj, molite je da vam pomogne - i ona će to učiniti. Uz to, imam za vas dobru vijest.
Gospa je rekla da smrt ne postoji. Smrt je jednostavno prijelaz iz ovog u drugi život. To je kao da idete iz jedne u drugu sobu u istoj kući. Ili još bolje, kao da idete iz jednog kuta sobe u drugi kut iste sobe. Zar to nije dobra vijest?
Vicka mi je rekla: „Kad bi ljudi znali koliko ih Bog ljubi, nikad se ne bi plašili smrti.“
Preuzeto iz knjige PREKRASNA PRIČA O MEĐUGORJU
