Kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu Cerovac, pretposljednjeg dana vojne obuke 2016. godine teško je stradao u eksploziji. Ozljede su bile toliko teške da je 52 dana bio u komi, a liječnici su se borili za njegov život. Izgubio je šake, lijevu nogu i vid, a zadobio je i teško oštećenje sluha. Ta nesreća promijenila je njegov život, ali i učinila da bude zaista zahvalan Bogu na daru života. Snagu za svaki novi korak dobiva čitajući i razmatrajući Bibliju s kojom i započinje dan. Ranije je dopuštao negativnim mislima preuzimanje kontrole nad svojim razmišljanjem kao i utjecaj osoba koje su ga promatrale samo fizičkim očima, no nakon što je otkrio duhovnu dimenziju svoga života te upoznao Isusa Krista prestao je promatrati što nema i što ne može i počeo je cijeniti sve ono što ima.
Snagu mu daje vjera da sve služi većoj svrsi – a ona je spasenje duša. Vjeruje u ono dobro u sebi i u drugima i trudi se ostati pozitivan unatoč svim poteškoćama koje ima zbog svoje invalidnosti. Novi smisao života pronašao je u želji da pomaže drugima koji su poput njega sve izgubili i moraju graditi novi život oslanjajući se na Providnost i druge ljude. Zbog toga je upisao studij psihologije u Zadru. Mladima je poručio da nikada ne odustaju i da pronađu onog ratnika u sebi koji nikad ne posustaje boriti se za Krista.
Mladima se zatim obratila i njegova majka Anka koja je ispričala kako je ona s Gospom proživljavala sve trenutke Josipove nesreće i kako nije prestala vjerovati.
Josipovo svjedočanstvo u cijelosti poslušajte u nastavku:
