Vidim kako naša dijaspora vrlo požrtvovno ulaže silno puno napora oko plemenitog cilja da se do kraja razotkriju svi partizanski zločini prema hrvatskom narodu – umjesto da vlast radi svoj posto. To je vrijedno svakog poštovanja, jer to je uistinu naš dug prema našim očevima. I moji su stradali i pogubili živote po nepoznatim stratištima, i prošli križne puteve, i izginuli posve nevini, pa i sam o tome sanjam.
ALI
Dok se mi bavimo tim pitanjem, pred nosom nam netko razara ono na čemu Hrvatska upravo stoji – dignitet Domovinskog rata – njezine temelje. Ako u tome uspiju ( a sve više uspijevaju) možemo slobodno zaboraviti na pisanje knjiga, poticanje istraživanja grobišta i žrtava poraća, i svega čega smo se latili. Kad bi to doboro vidjeli i razumjeli, sve snage uložili bi da ponajprije spasimo dignitet Domovinskog rata.
Moramo shvatiti da se ovoga časa vodi najveća bitka protiv ugleda Domovinskog rata. To je ona ključna bitka oko koje se svi trebamo ustati i koju prvo trebamo dobiti – ne bi li ga se uzdiglo na mjesto koje mu pripada: iznad svih bitaka naše povijesti. Mora se sve učitniti kako bi on postao kriterij svake politike i temelj nacionalne strategije. U to treba uložiti sve snage, i za to treba izgarati, pa i ginuti.
Ako to, silnim trudom i zajedničkim snagama, uspijemo postići, sve ostalo će ići samo od sebe, jer ćemo, uzdižući Domovinski rat kao najveću moralni kriterij svega društva – pročistiti sve strukture, utemeljiti Hrvatsku na pravim domoljubnim kriterijima, i kroatizirati naše institucije. Onda će one raditi sve drugo – sve ovo što mi nastojimo raditi umjesto njih. Siguran sam da bi nam danas, Bruno Bušić, da je živ, upravo to poručio; i Franjo Tuđman, i Blago Zadro…
Ako li to ne shvatimo; ako to ni dijaspora ni Domovina ne shvate, džaba nam sva naricanja zbog Bleiburga, džaba nam svi filmovi, predstave, knjige, kolumne, prosvjedi, i sav trud koji u to ulažemo.
Domovinski rat je kruna svih mučeništava, svih pobjeda Hrvatske povijesti; a heroji Domovinsko rata zaslužuju najuzvišenije mjesto u Hrvatskoj povijesti.
Tko tome ne da prednost nad svim bitkama, jednostavno ne razumije stvari, napisao je pater Ivan Ike Manduric.
