Na vratima Male Azije nigdje nije mirno i spokojno kao u Meryem Ani. Mjestom hodočašća osjeti se blagi povjetarac i šapat velikih stabala glatke kore. Ovdje, hodočasnici i putnici namjernici najčešće dolaze iz pravca Izmira, udaljenog osamdesetak kilometara, preko obližnjeg Selçuka od kojega ima jedanaest kilometara prema unutrašnjosti. Na vrhu brda, južno od Efeza, daleko od glavnih puteva, među nestvarnim brežuljcima je ravnica na kojoj je nekada bila mala naseobina, a danas je ona utočište grješnika sa svih strana svijeta.
Negdje sam pročitao da je grijeh u biti rušenje, pustošenje i uništenje istine i dobrote. Čudni su putevi Gospodnji do istine, još čudniji do dobrote. A čudni su i putevi do kojih je ovo mjesto iznova pronađeno.
Priča o otkriću ovoga duševnog arboretuma počinje daleko odavde, u Njemačkom gradiću Dulmenu, kada je augustinska redovnica Anna Katharina Emmerich (1774-1824), koja je bila prikovana za postelju imala viđenja, a jedno je detaljno opisivalo lokaciju Marijine kuće. Viđenja su veoma dobro i izrazito detaljno sadržavala precizne činjenice, mjesta i ljude za koje nikada nije čula prije. Ta viđenja zapisivao je i objavio poznati njemački pjesnik, Clemens Bretano.
Svećenici na službi u Izmiru bili su podijeljeni, no ipak su se odlučili za ekspediciju koju je vodio najskeptičniji među njima, otac Jung. Jedne srijede, krajem srpnja 1891. godine sreli su na polju duhana žene koje su radile i pitali ih za vodu. One su im pokazale put do Monastirija, kako su ga zvale, mjesta sa izvorom, udaljenim desetak minuta od njih. Približavajući se mjestu, otkrili su ostatke kapele ili male kuće između drveća. Sve se poklapalo s kazivanjima Anne K. Emmerich, od geografskog položaja, opisa mjesta, blizine mora, drevnog Efeza na sjeveru, bazilike sv. Ivana. Ponovili su ekspediciju, i potvrdili podatke koji su ostavili ranokršćanski vjernici. U nekoliko navrata mjesto hodočašća je restaurirano i uređeno.
Na ulazu u svetište stoji ploča s natpisom: Meryem Ana Evi ili u prijevodu s turskog, Mjesto Marijine kuće, za koje se vjeruje da je posljednji zemaljski dom Blažene Djevice Marije. Piše u nastavku: mjesto bogoštovlja, u kojemu se ište tišina i prikladno odijevanje.
Nastavljajući dalje, iskopani su ostaci samostana iz bizantskog doba ispred kojih se nalazi drevna cisterna za vodu. Polazim prema Marijinoj kući, a ispred mene veliki kip Isusove majke, iza njega nalazi se, u novije vrijeme sagrađen, vanjski oltar na kojemu se služe misna slavlja. Jučer je upravo na ovom oltaru proslavljen blagdan Velike Gospe, okupilo se mnoštvo vjernika koji su baš na ovom mjestu pronašli duhovno utočište i ispovjedili svoje grijehe.
Kraj nekoliko velikih stabala nalazi se maleni hram, kapelica, mjesto molitve i hodočašća za brojne religije, kršćanske i one druge, kuća Blažene Djevice Marije u koju se ulazi skrušeno i u miru, bez fotografiranja i u tišini. U središnjem dijelu prostorije je maleni oltar i Marijin kip. Ostajem nekoliko trenutaka u tišini. Na izlasku čuju talijanski hodočasnici kako glasno pričaju i dovikuju se, za njih kao da onaj natpis kraj ulaza nema baš nikakva smisla. U malenoj suvenirskoj radnji kupujem nekoliko suvenira za prijatelje i rodbinu. Tu pronalazim veoma dobar vodič kroz svetište, malteškoga autora, u kojem čitam da su tri pape su posjetile ovo mjesto molitve: Pavao VI (1967.), Ivan Pavao II (1979.) i Benedikt XVI (2006.).
U ovom dijelu svijeta smjenjivale su se najrazličitije kulture i civilizacije, jedni uz druge i jedni preko drugih. Prostori koji nas okružuju su kao slojevi luka, ispod površine uvijek postoji drugačiji svijet, a ispod njega neki još drugačiji i tako u beskraj. Takva je cijela ova regija, jedno veliko arheološko bogatstvo, koje će još stoljećima biti iskapano, te nadopunjavati i mijenjati povijest svijeta.
Svoj šešir od turskog pamuka podižem na glavu i spuštam se drugim putem prema izlazu. Tu je izvor. Do izvora zid na kojemu se pišu molitve i želje. Na trenutak se zaustavljam, i razmišljam kako Svemogući najbolje zna moje želje i nakane. Susrećem kolegu, svjetskog putnika iz Anadolije kako zamišljeno gleda kip Isusove majke koji je upravo kupio. Govori mi: "Ivane, znaš, moja majka je armenska kršćanka, jako će se obradovati ovome kipu!".
Putopis objavljen u Subotičkoj Danici 2019.
