Doznajte gdje se nalazi najveće svetište svetog Josipa na svijetu

Za njegovu je izgradnju najzaslužniji brat pomoćnik Družbe svetog križa, Andrija Bessette, koji je 1870. godine ušao u tu redovničku zajednicu upravo zbog pobožnosti sv. Josipu, koja se ondje veoma gajila, a njemu sve od djetinjstva bila veoma draga. Ivan Pavao II., koji je 23. svibnja 1982. skromnog brata Bessettea proglasio blaženim, u svom je spomenutom nagovoru na II. korizmenu nedjelju 1992. rekao da je, obilazeći u duhu s vjernicima velika američka svetišta, uoči svetkovine sv. Josipa, želio progovoriti o najvećem svetištu sv. Josipa, zaštitnika sv. Crkve. Papa mu je pripisao evangelizaciju novog svijeta jer se u novootkrivenom svijetu, uz Isusa i Mariju, naviještao i sv. Josip, tako usko povezan s djelom otkupljenja. Ondje se, a osobito u Kanadi, kao malo gdje veoma razvila i pobožnost sv. Josipu. Poznato je koliko je u toj zemlji razvijeno i štovanje Sv. obitelji, a sv. Josip je glava te najuzornije obitelji pa je prirodno da se uz Isusovu i Marijinu osobu razvilo i iskreno štovanje sv. Josipa. Papa hvali tu pobožnost, potiče na nasljedovanje Spasiteljeva poočima i Marijina zaručnika te moli zaštitnika sv. Crkve da bi slavljenje 500. obljetnice otkrića Amerike pridonijelo novoj, tako potrebnoj evangelizaciji tog velikog kontinenta. Svetište Sv. Josipa i blaženi Andrija Bessette sami su velika čudesa sv. Josipa pa je red da se s poštovanjem i udivljenjem upoznamo sa skromnim likom blaženog redovničkoga brata, čovjeka velike vjere, duboke pobožnosti i promicatelja štovanja onoga koji je poslije Isusa i Marije od ljudi najveći. Alfred Bessette, kasniji brat Andrija, rodio se 9. travnja 1845. u blizini sela Saint-Grégoire-d’Iberville, u nadbiskupiji Montréal, u kanadskoj pokrajini Quebec. Bijaše on osmo od dvanaestero djece svojih roditelja. Brzo je ostao siroče bez oca i majke. Oca je izgubio u svojoj devetoj, a majku u dvanaestoj godini. Prihvatila ga je tetka, Marie-Rosalie Foissy. Alfred je jedva znao čitati i pisati, ali je ipak jako dobro poznavao katekizam. Kao siroče morao se prilično rano prihvatiti teškog posla da bi si zaslužio svagdašnji kruh. Od 1858. do 1870. morao je obavljati razne zanate, naprije u pokrajini Quebec u Kanadi, a onda od 1863. do 1867. u susjednim Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon toga se opet vratio u domovinu. Bio je iskreno pobožan kršćanin pa mu je Gospodin udijelio milost redovničkog zvanja. Godine 1870. stupio je kao brat u Družbu svetog križa gdje se veoma štovao onaj svetac kojemu je i on bio žarko pobožan od svoje najranije dobi. To je sveti Josip. Tada je dobio novo redovničko ime – Andrija. Redovnička je Družba svetog križa dobila u njemu prikladna i sposobna djelatnika za sve poslove. Iako je revni brat Andrija vršio službu vratara u kolegiju Notre-Dame de Montréal, obavljao je sve tamo od 1872. do 1910. godine i mnoge druge poslove. Nošen svojom zanosnom pobožnošću prema sv. Josipu aktivno je sudjelovao u gradnji prve kapele u čast svome ljubljenom svecu, koja je bila otvorena 1904. Božja je providnost htjela proslaviti sv. Josipa, a tu je revno sudjelovao i brat Andrija pa je ta kapela ubrzo postala ciljem pobožnih štovatelja i hodočasnika sv. Josipa. Trebalo je nekom povjeriti brigu za hodočasnike sv. Josipa. Poglavari imenovaše za to brata Andriju, imenovavši ga čuvarom svetišta Sv. Josipa. I od tada je brat Andrija sve do smrti bio prisutan u svetištu koje će se tijekom vremena u svakom pogledu razviti u jedno veliko svetište u koje još i danas godišnje dolazi više od dva milijuna hodočasnika. Ljudi su vrlo brzo osjetili svetačku pobožnost brata Andrije prema sv. Josipu pa su mu se preporučivali u molitve. On je to prihvaćao, ali i preporučivao da sve molbe zajedno upravljaju moćnom zagovoru sv. Josipa. Vjernici ga poslušaše i počeše se događati velika uslišanja, ozdravljenja i obraćenja. Pobožni su vjernici imali veliko pouzdanje u molitve brata Andrije, nazivajući ga “čudotvorcem Mont-Royala”, a on je u poniznosti srca sve pripisivao zagovoru sv. Josipa. Kad je revni, skromni brat na Bogojavljenje 1937. zaklopio oči te usnuo u Gospodinu, njegova je smrt bila ravna danu žalosti za cijeli narod. Na njegovu sprovodu bilo je više od milijun ljudi. Revnost jednog skromnog redovnika podigla je veliko svetište Sv. Josipa, poznato po cijeloj Kanadi, pa i izvan njezinih granica, a brat Andrija se odonda ubraja u velike moderne apostole pobožnosti sv. Josipu. Taj se glas o njemu godinama širio sve više i više. Raymond Darricau, redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Bordeaux III. u Bordeauxu u Francuskoj, tvrdi da je upravo utjecaj brata Andrije bio odlučujući za izraziti položaj sv. Josipa u povijesti Crkve. On se poziva i na to da je zato papa Ivan XXIII. postao također jedan od najuglednijih promicatelja štovanja sv. Josipa pa je ime sv. Josipa uvrstio u Rimski kanon. Što se toga tiče moramo reći da je to zasluga pokojnog mostarskog biskupa, dr. Petra Čule, koji je pri završetku I. zasjedanja na Drugom vatikanskom saboru, kad se raspravljalo o liturgiji, u svom javnom interventu upitao: gdje je uz druge svece u misnom kanonu ime sv. Josipa. Papa Ivan XXIII. reagirao je odmah te u Kanon uveo ime sv. Josipa. No Ivan XXIII. bio je proglasio sv. Josipa i za zaštitnika Drugog vatikanskog sabora. Sve je to jedno s drugim povezano, a zasluga brata Andrije ostaje zauvijek neosporna. Njezinu je neospornost potvrdio i postupak za proglašenje brata Andrije blaženim. Postupak je bio otvoren 1951., a razvijao se bez zapreka. Dana 23. svibnja 1982. papa Ivan Pavao II. proglasio je velikog promicatelja pobožnosti sv. Josipu, brata Andriju, blaženim. Spomenuti Darricau u svom prikazu novog blaženika u velikoj enciklopediji Bibliotheca sanctorum (Prima) tvrdi da se blaženi Andrija Bessette s pravom može smatrati jednim od najznačajnijih likova suvremene svetosti. To je potvrdio i Ivan Pavao II. govoreći 15. ožujka 1992. o svetištu Sv. Josipa u Kanadi. Isti je Papa pokazao svoju veliku odanost sv. Josipu time što je Crkvu obdario apostolskom pobudnicom Redemptoris custos o sv. Josipu. Tu divnu pobudnicu od 15. kolovoza 1989. imamo i u lijepom prijevodu na hrvatskom jeziku, što ga je izdalo Nacionalno svetište Sv. Josipa u Karlovcu. Papa Benedikt XVI. proglasio je Brata Andriju 17. listopada 2010. svetim.