Poštovani,
muči me pitanje o tehnici namještanja atlasa, odnosno prvog vratnog kralješka. Pošto sam imala neke određene tegobe, odlučila sam se na na taj zahvat ohrabrivši se činjenicom da su otišli i neki svećenici. Slično je kiropraktici, ali je novija metoda, kažu
znanstveno dokazana. Nema nikakve veze sa energijama niti slično. Čisto namještanje. Sada mi je užasno žao što sam išla i nekada noću ne mogu spavati jer razmišljam o tome. Kosi li se to uopće sa stavom Crkve? Unaprijed zahvaljujem!
Odgovor don Damira Stojića:
Poštovana!
Namještanje atlasa je tema o kojoj se dosta raspravlja, ali iz svih tih rasprava nisam uspio nešto konačno zaključiti o opravdanosti tog zahvata. Međutim, ono što je za tvoju situaciju važno jest Pavlov redak «sve što nije iz uvjerenja, grijeh je» (Rim 14,23).
Postoji objektivna istina, ali i subjektivna istina savjesti. Savjest smo dužni oblikovati prema objektivnoj istini, koliko god nam je to moguće. Međutim, naše znanje uvijek ostaje krhko, ograničeno i uvjetovano. Bez obzira na to, siguran sud savjesti ostaje ono što trebamo slijediti i prema čemu ćemo biti suđeni.
Stoga je moguće da dvije osobe po svojoj savjesti donesu različite odluke o istoj stvari i pritom obje budu ispravne pred Bogom.
Ukoliko tvoj izbor nije bio iz uvjerenja savjesti, trebala bi se prema tome za njega pokajati, po potrebi i mogućnosti i ispovijediti ga, a onda dalje mirno spavati, znajući da Bog «rado prašta» (Ps 86,5).
Ako je pak tvoj izbor bio učinjen mirne savjesti, slobodno odbaci sumnje koje ti se sada javljaju kao napast zloga.
Preporučam ti svakako i da nađeš duhovnika koji će u kontinuitetu pratiti tvoj duhovni život i pomoći ti u oblikovanju savjesti.
Btb,
don Damir
